Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: Zoster: Ne okrećem se tata

Malo je koji balkanski glumac, pjevač, rocker, izdržljiv poput bosanskohercegovačkog tipa Marija Knezovića i njegovih Zostera.

Naslonjen na ‘Ne okreći se sine’ klasik Branka Bauera i Arsena Diklića, nudi novu stvar kao najavu novog studijskog albuma. Na pola puta između stih logika Dina Šarana i Letu Štuka, s druge strane sklon propitivanju instrumentalno skladateljsko aranžerskih svaštarenja, otprilike kako to Ripper radi s PCVC ili kako bi Kusturica radio da je ostao legit članom Zabranjenog Pušenja uz Neleta i Seju.

U svakoj stvari vizualno je uloženo puno truda i potrage za artom, na način daleko ozbiljniji i socijalnim podkontekstima obloženim, a socijalnim komentarima presvučenim nego to čine primjerice daleko populističkiji Dubioza Kolektiv. Zoster se bore istovremeno sa samima sobom vjerujući u izdržljivost na način kako je Vatri upalila na domaćoj sceni. U istom smjeru Marija Knezovića treba zapratiti i ispoštovati. 

Ocjena: 7.5/10 

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube