U novoj verziji najveće iznenađenje je Štrumpfeta
View this post on Instagram
Posebnu atraktivnost daje glasovna interpretacija Rihanne čineći njezinu izvedbu snažnom refleksijom cure sa stavom, to jest žene s ‘mudima’, što je dobar dio Rihannine refleksije u svakodnevici. Ona Štrumpfetu ne igra kao puki lik iz crtića, već kao osobu koja prolazi stvaran unutarnji put i transformaciju. Hrvatska inačica sinkronizacije donosi zanimljiv paralelni izbor u obliku Maje Šuput, koja se, unatoč svojoj scenskoj ekstravaganciji i estradnoj reputaciji, iznenađujuće suzdržano i disciplinirano nosi s ulogom. Njen glas ima razigranost i vedrinu koja pristaje mlađoj publici, no u emo zahtjevnijim trenucima ostaje osjetno plići od Rihannine izvedbe. Ipak, kao lokalna interpretacija, Šuputina Štrumpfeta funkcionira korektno, bez karikature, daleko bolje nego njena pjevačko zabavljačka botox karijera.
View this post on Instagram
Štrumpfovi nisu vrhunac stvaralaštva, ali su korektna i suvisla animacija nastala u modernom dobu
Režijski, Chris Miller balansira između odanosti izvornoj estetici Peyoa i suvremenih zahtjeva globalne animacijske industrije. Vizualno, film odiše šarenilom i bajkovitošću koja nimalo ne podsjeća na ilustrirane slikovnice, dok je dinamika kadrova i ritam pripovijedanja bliža akcijskim animiranim hitovima poput Zootopije ili Kako izdresirati zmaja ili Millerovih ‘Puss In Boots’ te ‘Shrek: The Third’. Akcijske sekvence su energične, ali ne prepreprepretenciozne, a emotivne scene pažljivo tempirane kako bi zadržale interes i najmlađih kao target audiencea do cca 10-ak godina. Tu se dokida ciljana populacija, jer ovi Štrumpfovi nisu ona vrsta crtića koja bi ponudila nešto više i odraslima koji Štrumpfove pamte iz vlastitog djetinjstva.
No u cjelini, ako bitno modificirate očekivanja i zanemarite daleko dramaturški efektniju prošlost, novi Štrumpfovi Chrisa Millera stoje kao reboot koji do neke mjere poštuje naslijeđe, ali ne robuje tradiciji. Nude relativno svjež narativ, poduplanog negativca i protagonisticu koja više nije simbol ženske različitosti u muškom kolektivu, već kompleksna junakinja čija se priča može čitati i kao alegorija o identitetu, traumi i oslobođenju.
Film će nesumnjivo zadovoljiti novu generaciju gledatelja ispod 10 godina, a ljubiteljima originala ponuditi relativno pristojan razlog za vođenje klinaca za ruku pa u kina.
U kontekstu globalnog animiranog filma, Štrumpfovi se ovom verzijom nimalo ne pozicioniraju kao ravnopravan konkurent najjačim Pixarovim i Dreamworksovim ostvarenjima, osobito po prvim box office rezultatima koji zasad svjedoče neočekivanom flopu. Istovremeno, riječ je verziji prilagođenoj vremenu brzih i plitkih dječjih sadržaja. Iz te pozicije novi Štrumpfovi su primjer kako se može stvarati vizualno korektna i suvisla animacija i bez puno srca i nešto plave boje. Funkcionalnost prije autorstva, za novo doba sasvim ok oklada.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube