Glavna diva brit popa Robbie Williams vraća se najavljujući istoimeni album ‘Brit Pop’, održavajući karijeru vitalnom unatoč pokopu ‘majmunskog’ biopica i činjenice kako mu karijera zadnjih dekada i godina više izgleda kao cinična samoironija nego hitoidni reflex kvalitetnog interpretatora, kad već nije spomena vrijedan autor.
U kontekstu potrage za zabavljačem, Robbie Williams je uvijek udovoljavao onom eurovizijskom i ex boy bend segmentu i ukusu ‘karaoke show’ publike koja će ga prepoznati kao superzabavljača, ali to krivo prevađati kao pjevača. Za takve mediokritete on je zacementiran u neku ruku i neupitan kao i Freddie Mercury u svojoj ulozi, ah, super vokala čiji se memento ne preispituje. Williams nije toliko nedodirljiv niti kvalitetan vokalno, ali je izdržljiv i postojan. Na koji to način postiže, pametnim ulaganjem managementa ili samo činjenicom da je priliv love potreban svako toliko za održavanje životnog standarda, puno je varijacija i mogućnosti povrh one koja bi se dokidala potrebe za postojanjem.
Špijunaža u njegov raison d etre je nepotrebna. Ono što imamo je bogato aranžirani i pitki brit pop komad koji udovoljava upravo onoj klasičnoj pokretnoj traci bezličnosti po kojoj kužite glas i kužite stil, ali ne potraje nakon druge pjesme. Takva je većinski cijela njegova karijera, no, čak i tako mu publika calta.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube