Odlazak Gabi Novak zatvara jedno od najposebnijih poglavlja domaće glazbene povijesti.Prva dama hrvatske šansone, sofisticirana interpretatorica i pjevačica čiji su glas i stil oblikovali generacije, iza sebe ostavlja opus u kojem nema prolaznih nota.
Od ranih šezdesetih pa sve do posljednjih nastupa, Gabi je gradila reputaciju pjevačice koja u svaku pjesmu unosi ne samo glas, već i cijelu sebe. Bila je glazbena pripovjedačica, dama čija su elegancija, emotivna inteligencija i osjećaj za frazu stvarali pjesme koje žive i kad se glazba ugasi. Njezine interpretacije ostaju trajni podsjetnik da su sretni dani vrijedni pamćenja, da nada nikad ne nestaje, a tišina ponekad govori najglasnije.
U sjećanje na njezin život i rad, donosimo deset pjesama koje najbolje prikazuju njezin umjetnički put i neprolaznu glazbenu ljepotu.
-
Pamtim samo sretne dane (1979.)
Bezvremenski klasik, balada svih balada. Glazbu je napisao Kemal Monteno, a stihove Arsen, stvarajući pjesmu koja je postala univerzalna priča o ljubavi koja ostaje u sjećanju unatoč svemu. Gabina interpretacija unosi smirenost i dostojanstvo u priču o proživljenoj strasti, ostavljajući publiku u tišini nakon posljednjeg tona.
-
Nada (1985.)
Jedna od onih pjesama koja dokazuje da Gabi nije bila samo pjevačica ljubavnih balada. “Nada” nosi univerzalnu poruku o vjeri i optimizmu, a njezina suptilna izvedba čini da svaka riječ zvuči poput osobnog priznanja. Balans između nježnosti i snage ovdje je izveden gotovo majstorski.
-
Vino i gitare (1970.)
Mediteranski šarm i blagi swing priziva prizore zalazaka sunca, prijateljskih okupljanja i laganih večeri uz gitaru. Gabiin glas ovdje nije samo interpretator, već jedan od instrumenata, savršeno uklopljen u melodiju.
-
On me voli na svoj način (1980.)
Arsenova balada o suzdržanoj, tihom ljubavi koja ne traži grandiozne geste. Pjesma je primjer kako Gabi prenosi emociju bez nepotrebnog dramatiziranja, prisutna je nutarnja toplina, gotovo kao da slušamo osobnu ispovijed.
-
Hrabri ljudi (1988.)
Nastala u razdoblju kada je domaća zabavna glazba koketirala s jazzom i francuskom šansonom kao pokušajima odmaka od balkanskih varijanti šlagera zagrebačkofestivalskog štiha, Gabi pjeva o ljudima koji se ne boje živjeti i voljeti, a izvedba odiše optimizmom koji i danas zvuči svježe.
6.Pusti me da spavam (1970.)
Ljubavno pismo samostalnosti žene, snimljeno u doba kada je glavni grad bivše Jugoslavije živio svoje zlatno urbano razdoblje, prije novih valova, šarmom stare razglednice, čuva u sebi miris tadašnjeg grada i čežnje. Gabi je izvodi s nostalgičnom toplinom.
-
Još uvijek (1965.)
Jedna od onih zrelih ljubavnih pjesama koje stare zajedno s publikom. Govori o ljubavi koja se ne gasi, ali se mijenja s godinama, postajući mirnija i dublja. U izvedbi Gabi Novak pjesma dobiva posebno dostojanstvo.
-
Kuća za ptice (1973.)
Poetska i nježna, s tekstom koji u sebi nosi gotovo bajkovite slike, jednim od klasičnih Arsenovskih momenata te suradnje s Dragom Britvićem. Gabičin glas ovdje ima ulogu naratorice, a pjesma odiše toplinom doma i nostalgijom za izgubljenim vremenom.
-
Sve što znaš o meni (1970.)
Pjesma duet s njenim Arsenom, jedna od najljepših vokalnih suradnji i najpismenijih ljubavnih pjesama/pisama ovih prostora.
-
Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi (2002.)
Jedna od “kasnijih” pismenih klasika i pjesama zbog kojih je bjelodano kako se iza iznimnog vokala nužno mora kriti jednako izniman stihopisac i skladatelj, autori koji će nuditi tijelo i tkivo za vječnost.