Srpski synth rock dvojac Buč Kesidi kao misteriozni hype, ne samo na RH prostorima s aktualnog albuma, a prije veliko najavljenog ateriranja u zagrebačku Arenu kao koncertnog kapitaliziranja momenta u kojem se, nakon rasprodanih Šalata, logično nameće testiranje trenutka i popularnosti, redaju singl spotove.
Posle plakanja u audio-vizualnom dijelu savršeno odgovara svemu dosad predstavljenom. Više nego produkcijski solidno zapakirani retro zvuk synth rockera. Dovoljno blag da bude blizak mainstreamu, dovoljno trendy da bude privlačan TikTok ili Insta generacijama i dovoljno stiliziran i ‘pomaknunt’ da bude alter generaciji i estetici vrlo neslučajno birane Nike Turković.
Na toj bazi, sve oko benda s produkcijske strane se, kao i na slučaju primjerice Bejbe Lazanje ili slovenske Mando Diao – eurowrong trik inačice Joker Out, biva odrađeno po uzusima posla, dočim kreativni i autorski dio i dalje ostaje enigmom kako se toliko prosječan bend prometne u takve regionalne zvijezde. I zašto? Biti bolji od hrvatskih inačice tipa Djeca s uskličnikom ili Pocket Palme, ne bi trebala biti dovoljna referenca.
Momci izgledaju dobro u crvenim odijelima. Za poster boys generaciju, dovoljno. Ali ‘gde je nestao rokenrol’? Retorički je.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube