Još jedan vrhunski ubod basista RHCP-a Flea u najavljenom debitantskom albumu Honora s kojeg je krajem godine pustio ingenioznu Plea, jednu od pjesama godine. Trubački i basistički, rubovima jazza, Flea nastavlja u novoj stvari u kojoj si pridružuje brata po glazbenoj mašti i oružju, Thoma Yorkea, s kojim je surađivao u projekt band formatu Atoms For Peace. I spoj zvuči opravdanja na papiru, glazbeno uzbudljivo, vrckavo, ritmički, aranžerski, atmosferski, instrumentalno pozicionirano tako da sjeda podjednako The Smile ekipi, kao i svima kojima treba pauza od kreveljenja Anthonyja Kiedisa pored vrhunski zaigranog instrumentaliste i autora.
Naime, Fleaine solo stvari su nekoliko mliječnih galaksija bolje i zanimljivije od pjesama Peppersa zadnjih kvartal stoljeća. U tom smjeru ovo je apsolutni dobitak za glazbu, a ako je suditi po prve dvije pjesme, Fleau ćemo legitimno pamtiti kao vlasnika jednog od albuma godine. Honora it is.
Ocjena: 9/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube