Imanje autora ovog tipa nije bitno samo za fanove benda nego za niveliranje opće relativizacije i pristajanja na strašnu derogaciju termina pop rock pjesme uslijed hipodromske ponude. Nakon Ljudskih prava, a kao najave petog studijskog albuma Eter, Šaran se ne zalijeće rimama već ih omata u metriku pop strofe na vrlo arsendedićevski način. Ima te suptilne melankolije u njihovom poimanju i shvaćanju što pop poezija može i treba biti. A dalje od te vrste pismenosti nit treba, nit mora.
Idemo pjesmo je nježna autoimuna bolest za sve ljubitelje instrospekcije koji će kroz stihove o tome što nas okružuje danas uzeti Šaranovu melodiju pod mišku i uputiti se smjer onog nježnog harmonikom završetka. Tu se naime nazale pjesme. Ne toliko generacijske, koliko osnovnoškolske i pismene. Pismene. Držite se te riječi što duže možete. Tamo je jedina zadovoljština, ako vam je glazba ikad značila išta više od radio minuta i pozadine pauze između dviju reklama.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube