Druga večer je bila bolja od prve u omjeru glazbene pismenosti prema produkcijskoj banalnosti. Azerbajdžan i Latvija ispali su s višim ocjenama od polovice finalista, što potvrđuje tezu da Eurosong ne mjeri glazbenu kvalitetu, nego sposobnost komunikacije glasačkim mehanizmom koji nagrađuje prepoznatljivost, energiju i identifikaciju.
Kad bi se na oba polufinalna večera Eurosonga 2026. primijenilo razredno mjerilo, prva večer bi dobila jedva prolaz, druga večer je bila za vrlo dobar.
Petnaest nastupa u Wiener Stadthalleu ponudilo je znatno veći omjer glazbene pismenosti,
melodijske pamtljivosti i produkcijske originalnosti nego popis utorka što nije posebno ”breathtaking” moment, ali jest pomak koji se osjetio u atmosferi arene.
A bilo je i vrlo dobrih kandidata
Nekoliko istinski dobrih pop pjesama, puno više brige za melodijske i aranžmane, daleko manje dance pattern štanceraja, jedan pozer rocker s uhom za White Stripes riff, jedna
ekologinja s uhom za Birdy te uobičajena pratnja glazbene funkcionalnosti bez velikih glazbenih grijehova ali velikih ambicija.
Deset novih finalista koji pristupaju dvadesetorici iz prvog polufinala i automatskih
kvalifikanata zaokružuju glazbenu sliku natjecanja i cjelokupna slika sad je bogatija nego što je prvih petnaest nastupa nagovještavalo.
Švicarska je imala daleko najpismeniju i najkvalitetniju pjesmu cjelokupnog Eurosonga, ali
nije prošla u finale, što dovoljno govori o pismenosti i sluhu Eurosong publike kao najpovršnijeg hipodromskog sloja s kojim se samo zbog masovnosti i love morate moći suočavati. Što će se od ove petnaestorke pokazati u finalu subote, Danska, Malta, Albanija i
Ukrajna izgledaju najcjelovitije. Australija uvijek iznenadi. No, krenimo redom, ovo su rezultati drugog polufinala.
Za statističare i higijeničare popis finalista izgleda ovako: Bugarska · DARA, Rumunjska · A.
Căpitănescu, Češka · Daniel Žižka, Cipar · Antigoni, Danska · Søren Torpegaard, Australija ·
Delta Goodrem, Ukrajina · LELÉKA, Albanija · Alis, Malta · Aidan, Norveška · Jonas Lovv.
Ispalisti su redom: Azerbajdžan · Jiva, Luksemburg · Eva Marija, Armenija · Simón,
Švicarska · V. Fusaro, Latvija · Atvara.
TOP 5 pjesama večeri ako ćete gledati kvalitetom lišenom svih drugih kategorizacija:
1. Švicarska
2. Ukrajina
3. Malta
4. Albanija
5. Australija
A ono što ste odgledali redom pojavljivanja bilo je:
1. Bugarska – Finale
DARA: Bangaranga · 7/10, Stylish dance-elektro
Darina Yotova DARA otvorila je večer onako kako se otvara večer u kojoj ne želite izgubiti pažnju publike u prvoj minuti, nastupom koji je vizualno jak, ritmički siguran i produkcijski
besprijekoran. Bangaranga je moderni pop-elektro aranžman koji nema estetskog balasta, čist, visoko-tempiran, podređen pokretu. Treće mjesto na bugarskom X Factoru 2015. dalo joj je scenu, a nastup pokazuje da joj je estradna škola bila korisna. Otvaračka pozicija polufinala rijetko donosi finaliste kažu statistike Eurosonga, Dara je dokazala da se to može promijeniti.
2. Azerbajdžan – Ispali
JIVA: Just Go · 7,5/10, Pismena balada
Just Go počinje klavirskim akordima i gradi se oko izobličenog, neafektiranog glasa koji
koristi interpretaciju umjesto maskiranja što ga odmah svrstava u kategoriju iznimaka ove večeri. Jiva ima lijepu baladičnu melodiju i dovoljno samosvijesti da je ne preproducira.
Problem je što balade koje liče na pop pismenost u Eurosongu 2026. ne prolaze, publika glasa za ples, spektakl, identifikaciju, a rijetko za vokalne nijanse. Azerbajdžan ispada s jednom od boljih ocjena od svih plasiranih, ironija je savršeno eurovizijska.
3. Rumunjska – Finale
Alexandra Căpitănescu: Choke Me · 7/10, Kontroverza kao marketing
Ne treba posebno naglašavati kako pjesma u kojoj se fraza choke me ponavlja više od trideset puta draška organizacije za borbu protiv seksualnog nasilja. Glazbeno, Choke Me je estradna pop-rock numera koja osim pokušaja jodlanja i udarnog refrena nema puno za dugo pamćenje. Prolaz u finale nije postignut glazbenim argumentom već kontroverzom koja je generirala medijsku pažnju kakvu nijedna prosječna eurovizijska pjesma inače ne bi dobila. Sustavna inteligencija, glazbena osrednjost.
4. Luksemburg – Ispali
Eva Marija: Mother Nature · 7/10, Ekološki indie-pop
Eva Marija se naslonila na Birdy što bi bila impresivna referentan podatak da su potrdula biti više vlastita. Mother Nature je pristojna i moderna trendovska pjesmica koja nedostaje onoga što se, zbog nespretnosti druge terminologije, mora nazvati incidentnošću, sposobnošću da se dogodi nešto što publike ne može ignorirati. Pristojnost je vrlina u životu. Na Eurosongu je hendikep.
5. Češka – Finale
Daniel Žižka; Crossroads · 7/10, Marko Bošnjak prvi
Marko Bošnjak se promijenio, pojavio u novom obliku i preselio u Prag. Daniel Žižka je tip
pjevača koji fino kontrolira glas i nježnom kontrolom dinamike prati najjači eurovizijski
glasački gej lobi, onaj koji konzistentno nagrađuje feminizirane muške vokale s jasnom
melodijom i scenskim centrom. Crossroads ne nudi previše izvan formule, a formula radi.
6. Armenija – Ispala
Simón: Paloma Rumba · 7/10, Flamenco pop energije bez sadržaja
Simon, kojemu nedostaje Pumba, ima stvar Paloma Rumba i u visokom tempu energičnog flamenco-pop ritmičkog naboja pokušava lirskom besmislu udahnuti zrno smisla. Više-manje mu uspijeva u onoj mjeri u kojoj energija može zamijeniti supstancu. Tj, ne može.
7. Švicarska – Ispala
Veronica Fusaro: Alice · 9/10, Glazbeni vrhunac večeri i apsurd antisluhista glasačke publike
Ako je postulat mjerenja pismenosti pisanja pop pjesme baždarena na prepoznavanje one koju ćete pamtiti u moru bezličja, onda je Alice Veronike Fusaro daleko ispred svega ostalog što smo vidjeli u oba polufinalana petnaestorka. Fusaro, pjevačica izabrana iz 493 prijavljenih pjesama, ponudila je alternativnu pop-rock estetiku s blues i rock notama koja ima vlastiti glazbeni identitet neovisno o eurovizijskom kontekstu. Alice pjeva o ženi čiju priču priča netko drugi, o gušenju koje nije fizičko nego pripovjedačko, jest ono što Eurosong rijetko vidi, pjesma koja bi bila dobra i bez pozornice. U istom polufinalu nastupila je i Rumunjska s trivijalnom Choke Me, dva nastupa koja govore o gušenju, dijametralno suprotnih estetika i recepcija. Fusaro je ispala. Căpitănescu je u finalu. Zaključke svaki gledatelj donosi sam, i oni su na žalost, krivi.
08. Cipar – Finale
Antigoni: Jalla · 6/10, Mediteranski wannabe dance a ka body music
Mediteranski pop koji spaja engleski, grčki, ciparski i arapske izraze jest onaj tip energičnog
poziva na ples koji odgovara areni od šesnaest tisuća sjedala a Rita Ora i Shakira im nisu
nepoznate. Na hrvatskom prostoru zvala bi se Lidija Bačić ili Žanamari i predstavljala bi body music poslije kojeg se sjećate samo kose, tijeka i bokova pjevačice.
09. Latvija – Ispala
Atvara: Ēnā · 8/10, Autentična folk-pop balada
Autentična, autohtona, na materinjem latvijskom, lijepo melodijski skladana i harmonijski raspoređena Ēnā je balada koja prednost daje pop standardu i glasovnoj izvedbi umjesto
produkcijskom spektaklu. Atvara ima glas koji nosi pjesmu, a da joj se nije prepuštalo
dokazivanju raspona u zaključnom dijelu, onom nepotrebnom prepjevavanju kojim se pop
balade prečesto samouništavaju, ocjena i izgledi bili bi znatno bolji. Latvija ispada s jednom od najboljih harmonijski pjesama večerašnje ponude.
10. Danska – Finale
Søren Torpegaard Lund: Før vi går hjem · 7,5/10, Feminizirani nordijski groove drugog Marka Bošnjak
Før vi går hjem (Prije nego odemo kući) je melodramatično-romantična pop-balada u
nordijskom ključu, s produkcijom koja je dovoljno originalna da ne zvuči kao svaka treća
pjesma večeri. Danska ulazi u finale kao drugi favorit kladioničara za ukupnu pobjedu.
11. Australija – Finale
Delta Goodrem: Eclipse · 7,5/10, Pop standard nastupa zvijezde s pokrićem
Delta Goodrem je praktični primjer onoga što bi eurovizijska ponuda doista trebala biti i kako izgledati. Eclipse je snažna, melodijski centrirana balada, Goodrem je pjevačica iznimno snažnog glasa i samopouzdanog nastupa koji je dovoljan za posebno mjesto u prosjeku ostatka ponude. Prvaci nacionalnih scena u predstavljanju znanja pisanja pop pjesme, to je ono čega Eurosongu kronično nedostaje i što Australija večeras osigurava.
12. Ukrajina – Finale
LELÉKA: Ridnym · 8/10, Autentična etnojazz pop fuzija
Ukrajinku samo jedno slovo A dijeli od kurioziteta dijeljenja imena s hrvatskim predstavnicama. Ona spaja ukrajinski folklor s jazzovim vibeovima i modernom elektronikom, nastavljajući tradiciju autentičnih, kulturno utemeljenih nastupa kakve je Ukrajina razvila kroz gotovo dvadeset godina natjecanja. Razlika između korištenja etno elemenata kao ukrasa i njihovog korištenja kao strukturne osi, je razlika koja dijeli prompt muzičare od autora, Leleka razumije ovu drugu vrstu.
13. Albanija – Finale
Alis: Nân · 8/10, Vokalno sjajna izvedba
Lišite Alisa vizualne pompoznosti, a pompoznosti je bilo i ostaje jedan od impresivnijih vokalnih nastupa i aranžmanski najbogatija pjesma večeri koja istovremeno nije zaboravila
melodiju, a to je kombinacija koja rijetko uspijeva u Eurosongu jer produkcijska ambicija i
melodijska čistoća obično guraju u suprotnim smjerovima.
14. Malta – Finale
Aidan: Bella · 8/10, Pop šlager novog doba
Bella je jedna od bolje skladanih pjesama ovogodišnje konkurencije unatoč tome što se njen razvoj prema refrenu čuva unutar pop jednostavnosti, a ne eksplodira prema spektaklu. Četiri milijuna Spotify reprodukcija u tjednu nisu slučajnost, Bella je pjesma koja ima pamtljivu melodiju i catchy refren, a to je u 2026. rjeđe no što bi trebalo biti.
15. Norveška – Finale
Jonas Lovv — Ya Ya Ya · 7,5/10, Pozer rocker kopira Manneskin i „Seven Nation Army“ ritam
Ovogodišnji Måneskinski pozer rocker zatvorio je večer beatom slobodne adaptacije ‘Seven
Nation Army’ White Stripesa, prilagođena za eurosong dancefloor. Jonas Lovv igra rolu za
ekipu koja je Måneskin doživjela kao gitaristički rock na plesnoj pozornici jer po njima rock
gitara ima pravo postojati u polufinalu između nordijskih balada i mediteranskih dance trackova, pa makar i na ovoliko jeftin populistički rubno plagiran način.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube