1. Prođe godina između albuma, je li to nužni odmak ili iscrpljenost i zasićenje?
DINO: Nužni odmak. Imali smo tu Covid pandemiju i realno je da nas je oprala psihički. U jednom momentu ništa nije imalo smisla; sva ta online zabava je ostavila posljedice. Nisam tip koji štanca, ali sam upravo tada počeo pisati nove stvari.
2. “Eter” stiže nakon gro godina od zadnjeg albuma, je li osmica, čini se tako? Kad danas slušaš materijal koji ste napravili je li taj razmak bio neophodan kao autorski predah ili je jednostavno prošlo kako prolaze stvari u vremenu koje te ionako ne pita?
DINO: Svako ima probleme. Privatne, ovakve, onakve. Izmaknu se dani u tome. Običan život bez očekivanja od sebe i od drugih. Poznato ti je to, vjerujem. Znam da moje pjesme imaju odgadjajuće posljedice, pa nisam brinuo o vremenu. Čekale su iza ugla i sazrijevale. Bitno je da su stigle na cilj neozlijedjene.
View this post on Instagram
3. “Zbirka pjesama za neprilagođene”, tko je to danas?
DINO: Svi oni koji se nisu okoristili ratom i mirom. Između ostalih.
4. U press materijalu kažeš da je “Eter” namijenjen “svima neprilagođenima i ostavljenima na vjetrometini nove tehnološke revolucije.” To je lijepa formulacija. Ali tko su ti ljudi konkretno i osjećaš li se i sam ponekad u toj kategoriji?
DINO: U zadnjih dvadesetak godina uslijed rapidnog tehnološkog razvoja, osobito na komunikacijskom polju, vrijeme se ubrzalo. To je dovelo do munjevitih smjena generacija i velikih razlika, čak i između dvije uzastopne. Brzina – vrlina. Mnogi su ostali na vjetrometini, nesnađeni, prevareni od sistema. Pritom ne mislim samo na demobiliziranu vojsku iz onog rata, već prije svega na obične građane, civile. U eteru je strašna gužva, a što si stariji – to si izoliraniji u njoj, ali ne i od nje. Zar se i sam ponekad ne osjećaš tako? Ili si krtica, ili si ptica. Biraš sam.
5. Višesmisleno ime albuma, je li, eter kao supstanca, etar kao medij, ether kao zaborav. Naslov albuma funkcionira na nekoliko razina, eter kao mistična tvar koja ispunjava svemir, eter kao prostor u kojem zvuk putuje i nestaje, ali i ether kao narkotik za omamljivanje. Koja od tih dimenzija je bila polazišna, a koja ti je naknadno postala najzanimljivija?
DINO: Sve to. U Ljudskim pravima imam tu riječ i učinila mi se prigodnom da opišem atmosferu albuma. Višeznačje je uvijek dobrodošlo.
6. Koincidencija nomen omen riječki bend neka im imena i problem iste ideje u dva vremena tko je bio prije…Na mrežama je jedan riječki bend prigovorio da ste im “pokrali” ideju i ime albuma i maslačak kao motiv. Kako se nositi s činjenicom da ideje plutaju eterom i da dvoje ljudi može simultano doći do iste slike, a da to nikome nije dokaz ičega osim da je nešto u zraku?
DINO: Da. To me je nasekiralo jer zaista nam nije bila namjera oštetiti bilo koga. Nažalost nikad nismo čuli za bend, a na sreću sada jesmo. Šef m je totalno cool i nije htio raditi dramu iz toga. Hvala im na razumijevanju.
7. “Distancionirani kritičar vremena”, je li to neizabrana i nužna poza ili prirodno stanje? Tvoj autorski rukopis se često opisuje kao angažiran ali s odmakom, cinizam koji nije hladan, rezignacija koja nije pasivna. Je li ta distanca svjesno konstruirana pozicija ili je to jednostavno kako vidiš svijet i uvijek si ga vidio? Jer moraš se ako ne mijenjati onda bar prilagoditi godovima…
DINO: Mijenjam se stalno, ali to nije na sva zvona i naglo već postupno. Ne volim previše pažnje. Volim samoću. Politika je ta koja radi radikalne rezove i drame. Umjetnost je nešto drugo. Umjetnost je utjecaj. Visoka frekvencija koja ne diže revolucije već ih podstiče. Ja nisam kritičar, već kroničar, kao i mnogi prije mene. Ubuduće će to raditi AI, ali će frekva biti upitna i tu je zajeb.
8. AI i glazba, ugroza ili zabava, što li ti je?
DINO: Rano je da na tu temu kažem nešto konkretno. Varim.
9. Živimo u trenutku kad algoritmi pišu stihove, produciraju albume, kloniraju glasove. Kao netko koga struka stavlja među vodeće autore regije, osjećaš li se ugroženo, fascinirano, ili ti je sve to uglavnom smiješno?
DINO: Realno, to je džeparenje. Kao kad se neko gura u redu za kruh i pritom džepari ove iza sebe.
10. Rock metamorfozira u sve i svašta u novom mileniju, a Stonesi objavljuju najsvježiju stvar godine. Kako to, kako to? Dok rock postaje sve fluidnija kategorija i polako nestaje kao žanrska distinkcija, Rolling Stonesi s novim singlovima podsjećaju da forma još živi kad za nju ima razloga. Kakav je to osjećaj gledati kako žanr koji voliš istovremeno i umire i ne umire?
DINO: Ne umire ništa. Samo mijenja oblik. U autorskom piku Beatlesa i Stonesa pojavili su se Zeppelini i donijeli neki sasvim novi sound. Devedesetih dolaze Oasis kao reinkarnacija Beatlesa, ali s Temua, ali i to ide u prilog početnoj tvrdnji. Sve teče i vraća se.
11. Od prvog albuma do danas, je li te ikad uhvatila prava malodušnost?
DINO: Ne. Ovo što radim je dio mog bića i duha. Nije to nikad bio samo posao.
”Vrlinama da se izborim protiv slabosti. Da se pustim i da živim u ljubavi koliko god je to moguće.”
12. Letu Štuke su od kultnog prvenca izgradili karijeru koja traje, ali trajanje nije samo privilegija već i pritisak. Je li bilo trenutaka kad si ozbiljno razmišljao o tome da zastaviš, da je dosta, da više nema smisla?
DINO: To je početak laganog suicida. Sve ima smisla. Bog voli optimiste.
13. Molim te bez političke korektnosti komentiraj mi scenu konkretno u potezu od Dubioze ti frendova i Zostera i Grahe Avdića pa sve do KoiKoi ekipe i Bejbe Lazanje, Jakova Jozinovića i MPT-a to je okruženje etera Štuka…
DINO: Dubioza radi posao već dugo i uspješno bez pretenzija da budu artisti, Zoster također dugo svira i evoluira na dobar fol. Potpuno zaslužen uspjeh i jednih i drugih jer realno ovo je maraton. Opstaje tko ne odustaje. Ostale baš nisam slušao, tako da ne mogu komentirati.
14. “Povratak na tvorničke postavke”, što to znači u praksi? Sjajan opis daješ za “Eter.” Ali što su uopće tvoje “tvorničke postavke” kao autora, što ti je osnova kad ogulite sve?
DINO: Da budem samo čovjek. Vrlinama da se izborim protiv slabosti. Da se pustim i da živim u ljubavi koliko god je to moguće. Da mi pojavnost nije fascinacija, a broj lajkova i shareova prioritet. Da mogu sam sa sobom, bez simulacije u kojoj živimo.
15. Eter kao medij u kojemu sve lebdi i ništa ne ostaje, je li to tužna ili oslobađajuća misao? Na kraju dana, album nosi ime nečega što je po definiciji neuhvatljivo. Je li “Eter” album o prolaznosti, o gubitku ili je to zapravo album o tome da lebdenje može biti sasvim ugodno?
DINO: Sve to skupa, druže Jurkas.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube