Vokalistica i autorica teksta, Lea Magzan, u pjesmi utjelovljuje muški lik te iz njegove perspektive surovo opisuje život bez anime – nesvjesne ženske strane muške osobnosti.
“Inspiraciju za ovu pjesmu mi je zapravo dala knjiga od Sigmunda Freuda ‘Tumačenje Snova’, u kojoj Sigmund Freud priča sa svojim pacijentima, povezuje podsvjesne ljudske potrebe, želje, i okolinu sa snovima. Tu je bila spomenuta famozna Freudova teorija traženja svojih roditelja u partneru, što me na kraju dovelo do toga da čitam o Jungovoj ‘Animi’. Toliko me zainteresirala ta tema da sam si dala zadatak napisati pjesmu iz perspektive nekoga tko traži svoju ‘Animu’ u ženskoj osobi, koja možda uopće nije to, a možda je. To je na slušatelju da interpretira” rekla je Lea.
Žestina riffova dočarava naratorovo lutanje i vodi ga do bolne spoznaje da svi podsvjesno idealiziramo suprotni spol u svojim partnerima. Ponekad u voljenoj osobi niti ne vidimo nju
ili njega, već nešto svoje. Zaslijepljeni žudnjom i strašću, na drugoga projiciramo idealnu
sliku, dok ta osoba možda isto čini nama. Što ostane kad izgubimo tu sliku, svoj svijet? Hoće li nas opčinjenost dovesti do ludila?
Mračnom i dinamičnom atmosferom “Anima” prikazuje potragu za odrazom onoga što želimo u sebi, a već nesvjesno posjedujemo. Vjerujemo da bez druge osobe ne možemo funkcionirati ni postojati, svjesni praznine i vlastite samoće, a opet željni nekoga tko bi nadopunio ono što nam nedostaje. Pjesma slikovito opisuje želju da se ta ženska energija upije u vlastito biće, kao posljednji naratorov pokušaj da povrati strast za životom.
Glazba: Vjeko Zuhrić Novaković (bubnjevi), Vilim Petrina (bas) te Viktor Petrina i Vanja
Cvijanović (gitare), tekst Lea Magzan, produkcija Jovan „Jay Kay“ Kosta Vučetić, master Joel Wanasek. Video: Mislav Mesek, Tara Turopoljac i Matej Jelić.
Fotografije: Press