Posljednji dan ovogodišnjeg festivala zadržao je omjer bljeskova i nepodnošljivosti najrazvikanijih imena rostera i ovogodišnje ponude izvođača.
Dnevno zagrijavanje počelo je eksperimentalnim jazzersko plesnim triom The Comet Is Coming čiji apokaliptični naziv opravdava slobodne forme njihova skladanja koji mjestimično crpe od improvizatorskih dionica kakvima se ni Miles Davis ne bi sklanjao, vrlo konkretnih hvatanja ritma do ruba ozbiljnog zaplesavanja, sve do nepodnošljivih free jazz soliranja koje vrlo brzo splasnu interes za dotadašnje konstrukcije.
Velika količina nepotrebnog patosa i maloumne patetike
Prije njih je mlađahna kantautorica Miriiam pokazala kako joj je mjesto u prvoj ligi regionalne singer/songwriter scene i da od njenog autorskog kapaciteta tek treba očekivati najbolja izdanja, a potom su LHD (ex Bambi Molesters minus Dalibor Pavičić) instrumentalno atmosferičnim surfom na skrivenom stageu najavili buduće nastupe i podsjetili zašto niste morali biti fan surf glazbe kako biste im dopustili uvlačenje u njihov zid zvuka. Šiza su dvojac koji rauba minimalizam gitare i bubnja na potezu od traženja energije i žestine, autorski između The Royal Blooda i Gatuza s početka karijere.
Razvikani među ljubiteljima 70’s rock and rolla, Rival Sons su kandidati za ubitačno najdosadnije ime festivala. Gažerski bend sjajnih glazbenika najneoriginalnijeg glazbenog izraza na tragu skrnavljenja rock žanra na način Opće opasnosti i Tihe Orlića. Izdržite ih gledati do trena kada pjevač najavljuje pjesmu posvjećujući je jadnim ljudima Ukrajine. Na pomoćnom stageu u Hrvatskoj. Come on, really, guys? Za tu količinu nepotrebnog patosa i maloumne patetike slušateljske duševne boli nisu dostajale honorara.
Potencijalno najzanimljiivi bend festivala
Tamikrest su kao prijelaz djelovali pomalo isluženo i zamorno u world music manirima i potencijalno zanimljivim ritmičkim modelima. Kasabian su dotle prvim stvarima ispucali najbolje jer jače od “Club Foot” bombetine na ponudi nemaju. Uz činjenicu promjene glavnog vokala i prilagodbu personalnim promjenama, kako je nastup odmicao tako su im stvari tonule u prosječnost, a “You`re In Love With Psycho”, “III Ray (King)”, “Vlad The Empire” bivale samo bljeskovi pokušaja utapanja elektronike u njihov rock and roll organizam koji nije otkucavao bitnije više od B verzije Primal Screama. Potencijalno najzanimljiivi bend festivala Snapped Ankles kod mnogih su na samom kraju dug dužili umoru i premoru od varirajućih nastupa.
Apsolutna kraljica večeri
Ali, kraljica večeri i jedan od highlightova festivala bio je nastup čarobne Roisin Murphy čiji je alternativni funkee disco pokrenuo, odledio, šarmirao, oduševio i najveće skeptike i zaljubljenike u gitare. Dramaturški najizrađeniji nastup festivala počinje prvim taktovima Moloko ostavštine “Fun For Me” iz backstagea, odakle praćena gitarom kreće s članovima benda lagano na središnju pozornicu. Izvrsna dosjetka prenesena je na cijeli pristup nastupu tijekom kojeg uz nekoliko presvlačenja outfita njena dominantna i centralna pojava bude tek produžetak fenomenalnog glasa kojim drži slušatelja zainteresiranog od prvih taktova do izlaska sa stagea na isti način kako je upala.
Glazbeno, riječ je o kraljici koja samo uz prearanžirane ritmike bubnjeva varira između svojih solo stvari (Overpowered, Murphy`s Law, Narcissus) i reaktiviranja Moloko hitova (Forever More, Sing It Back, Time Is Now, izostanak genijalne Pleasure Seeker). Način kako to čini ne isključuje valjanje po pozornici, zanimljivu kombinaciju autistike i zavođenja žene koja na pragu 5 banki izgleda i zvuči zavodljivije, senzualnije i seksualnije nego 90 posto mlađih joj sestara ili kćeri na sceni. Ne plesati na njezinu pojavu i zvuk bilo je biti gluhim ili aritmičnim u carstvu kraljice scene. I to je najbolje što ste dobili zadnjeg dana festivala.
Detaljan sublimat ovogodišnjeg polujubilarnog festa pročitajte u izdvojenom zasebnom prikazu koji sudeći po šaptu publike i dijela organizacije, ne sluti na dobro.
INmusic Festival 2022. (final report): Prestanak postojanja festivala na Jarunu?
Fotografije Filip Bušić / InMusic Festival Press