Vjerojatno posljednji singl s još uvijek aktualnog mini albuma “U po ure” bjelodani je dokaz one stare narodne poslovice po kojoj i kad nije najbolji od sebe, bolji je od većine domaće diskografske ponude. Gibonni je gornji dom postavljača standarda tuzemne mainstream produkcije i u najvećem dijelu novih pjesama korektiv stereotipa i fraziranja kojim često vrišti domaći pop moment.
U novoj stvari odlučio je skompilirati svoje već osvjedočene momente i motive koji mu poslovično odlično prolaze. A to je kritički osvrt na muško ženske odnose s naglaskom na tupavog muškarca i nespretnost u komuniciranju ljubavi. Nikad kod njega nećete osjetiti odrađivanje, ali tapkanje na poznatom terenu, zašto ne? Lirski se u novoj stvari osvrnuo i okuražio čak otići u potencijalni vulgarizam (“kad useru stvar”) dok je od naslova metaforički pokušao uprizoriti naglasak na prošlom. Najmanje progresivni i najreciklažni dio novog audio video paketa je začudo vizual tandema Koceić/Latković.
Spotovska kombinatorika stock kadrova, krupnih kadrova cherry lips manekenkinih usana i benda smještenog usred sobe odsvirati ponešto za lijep foto dojam, uz direktnu kopiju ili tribute to kadrova uprizorenih po role modelu revolucionarne coldplayovske “Up&Up” tehnički i zanatski izgleda sjajno, ali potpuno mimo emotivne dimenzije stvari i pitanje podcrtacanja srca pjesme. A to je nešto čega se u svakom intervjuu Gibo zgraža i pokušava odmaknuti.
7,5/10