Svake je godine priča koncentrično ista. Domaća Grammy varijanta institucionaliziranja glazbe uvijek je onoliko loša ili dobra koliko to prošlogodišnja produkcija, mainstream scena i letargija, neupućenost, inercija ili lobiranje glasačkog tijela dozvoli.
Porin je nužan, ali Porin je statistika, ni zip više od toga. Nagrađivanje struke koja ne glasa po stručnosti, profesionalizmu, studioznom preslušavanju ponuđenih albuma niti nominira po kvaliteti, nego po mainstream inerciji, PR vrtnjama i airplayu.
Već po prijateljskim bazama i poznatosti uzorka onoga na što najlakše klikne glasaj u online glasačkom obrascu. To u prijevodu znači da bazu nominacija nikad, ali nikad, neće predvoditi istinski i autorski uzbudljivi pop karakteri (Filip Rudan – da, da nominacija za vokal godine, Miriiam), moderne pop zvijezde u stvaranju (Nika Turković) ili brojka sadržajno i kvalitativno zanimljivih izvođača nego kvantitativno, oni koji su ili medijski najprisutniji na ovaj ili onaj način (LET3, Vojko V, Massimo, Bare) bez obzira na to vrijedi li to što plasiraju ili se radi o alter remix albumu jedne pjesme, notornog dadaističkog ‘šč’ eurosong kolaža.
Porin 31: Let 3 i Vojko V sa suradnicima zaradili po pet nominacija!
‘Mama ŠČ’ kao pjesma i hit godine apsolutno opravdavaju nominacije
U slučaju legendarnih riječkih performans alternativaca i splitskog brbljavca kvaliteta ponude se većinski poklopi sa zbrojem neukusa glasača i statistikom nekritične mase, no isto tako masa će biti sposobna izdvojiti najmanje zanimljive dijelove sjajnog novog albuma ‘Dvojko‘ pa će tako notorna pseudodance ‘Mamacita’ biti bliska statusu hita namjesto istinski uzbudljive i vjerojatno najzabavnije pjesmice godine, dvadesetominutne kvaziimprovizacije ‘Tour Life’ ili bilo kojeg od drugih singlova.
Ili sada već prilično isforsiranog silovanja ‘šč’ feedbackom. ‘Mama ŠČ’ kao pjesma i hit godine apsolutno opravdavaju nominacije, ali tu svaka priča staje. Sva daljnja koncentriranja i eksploatiranja u smislu nominiranja albuma (?!?) ‘ŠČ Extended’ u kategoriji albuma alternativne glazbe – jedini alternativni čin bio bi odbacivanje i odbijanje nominacije, u skladu s novim PR performans zabavama i zajebancijama u kojima uz novu Dora stvar ‘Babaroga’ odbijaju autorstvo iste pripisujući ga pilićima.
To dalje znači, ako Massimo objavi posthumni live album ili Bare još uvijek ne posthumni, ti albumi će biti nominirani za – naći ćemo već važne kategorije. To što su puni the best of i starog materijala – ne mari, nama je to novo. Ili ako Gonzo snimi videospot – nominirat će ga se bez obzira na okruženje. Jer jedino za njega znamo, a distribucija i česta uporaba nadimka već dekadama mora garantirati kvalitetu. Sigurno je sigurno. To ne umanjuje njegov potpis niti izgrađenu estetiku ni najmanje, samo vjerodostojnost glasača jer su uz njegov video prošle godine bar desetak novih redateljskih imena nudili jednako uzbudljive, inovativne i estetski definirane video spotove. Ne mari.
Sjajno producirani i zastarjeli hair metal
Također, ako Matija Dedić sjedne za klavir i pikne E dur – nominirano je. I opet ne znači da Matija nije sjajan u svom stilskom izražaju ili širini, ali daleko od toga da je jedini. Kao ni jazzy etno diva Tamara Obrovac. Čije svako novo djelo jest sjajno, sadržajno i noseće po imenu autorice i njenog ansambla, ali to je jedino što glasačko tijelo zna o istoj. S druge strane estradnog Huljić klana, Dedić obitelj će ponuditi i nominiranu novu izvođačicu godine, Arsenovu unuku Lu. Koja je u naznakama i po obiteljskom potencijalu sigurno vrijedna pažnje, ali jedna pjesma i obiteljsko naslijeđe nije kvalifikacija koja zaslužuje takvo isticanje. Ne još. To, naravno opet ne govori ništa loše o djetetu već nekvalificiranosti i nekompetentnosti glasačkog tijela.
Ako ste te godine u žiriju The Voicea također je za očekivati da ćete pobrati nekoliko nominacija. To naravno ne diskvalificira mjesto na sceni sjajnog vokala i 80.-es rockera Dina Jelusicka; samo opet usmjeruje prst u kategorizacije i razloge glasanja za njegov sjajno producirani i zastarjeli hair metal.
Tko doista dobiva ostaje više nego upitno
I tako redovima. Imenima. Prezimenima. Glasovima. Osmijesima. Proglašenjima. Nominacijama.
Obzirom na nezainteresiranost komunicirane publike i očekivanja jednako tako pozicionirane tuzemne mainstream scene, njima je najbolje i najlakše kad se glazba svede na površnu statistiku i glas naroda, tako je najsigurnije da nikad ne mogu izgubiti. U vrijeme kad narod uređuje medije, čitatelji klikovima web siteove, slušatelji radio postaje, gledatelji TV showove, sasvim je logično da će isti oni koji će na skorašnjim izborima nakon 30 godina kriminala zaokružiti iste, na glasanju za Porin odlučivati o tome što je creme de la creme domaće glazbene scene.
Dakle ne gubi nitko, ali tko doista dobiva ostaje više nego upitno.
O ukusima se mora raspravljati, ali argumentima, ne dojmovima, jer kad se ne raspravlja desi se nominacija za Porin. Sućut nominiranima.