Četvrtak, 15 svibnja, 2025

EUROSONG 2025 – Prvo polufinale: Novi debakl Hrvatske, isforsirana dance trivija i par zgodnih komada

Hrvatska se nije plasirala u finale Eurosonga. Marko Bošnjak može sad na miru nastaviti pričati o karizmi i zahvaljivati se samom sebi

U švicarskom Bazelu otvoren je još jedan eurovizijski tjedan rezerviran za glazbeno- televizijski spektakl, koji unatoč povremenim pokušajima kreativnog iskoraka i dalje većinom funkcionira kao defile preforsiranih izvođača u okvirima zadanih žanrovskih, produkcijskih i dramaturških šablona.



Prva polufinalna večer 69. izdanja Eurosonga ponudila je 15 nastupa, od kojih se tek manji
broj odvažio na autentičan glazbeni izraz izvan klasičnih pop matrica. Televizijski sjaj, + dance ritmike, pokušaji zabavnosti, koreografirani maksimalizam i nacionalni folklorni začini ponovno su u prvom planu, dok je glazbena inovacija ostala iznimka, a ne pravilo.

U nastavku slijedi pregled svih izvođača iz prvog polufinala i kritički osvrt na njihove pjesme, redom izvođenja:

1. Island – VÆB – ‘Róa’

Elektronska balada s nordijskim etno prizvukom, ‘Róa’, miješa hipnotičke vokale i ambijentalne beatove. VÆB vizualno podsjeća na Fever Ray, a zvučno priziva atmosferu ledene izolacije. Pjesma zahtijeva strpljenje i fokus jer uz dance ritam zvuči više kao umjetnička instalacija nego eurovizijski hit. (6/10)

2. Poljska – Justyna Steczkowska – ‘Gaja’

Veteranka Eurosonga vraća se s gotovo opernim electro-popom. ‘Gaja’ je kakti pjesma s
jakom ekološkom porukom, kompleksne harmonije i teatralne izvedbe. Na rubu kiča Justyna nosi sve sa zavidnim vokalom koji je nebitan u kontekstu prikazanog prevriskavanja. (5/10)

3. Slovenija – Klemen – ‘How Much Time Do We Have Left’

Servilna estradna pop balada s pseudofilozofskim tekstom na engleskom valjala je biti jako
pametna. Klemen djeluje kao ekscentrični kantautor iz estradnog dijela gay berlinskoga
podzemlja, ali pjesmi u startu nedostaje emocionalni klimaks jer joj ravnina i shematiziranje žderu svaki pokušaj pamćenja melodije. (5/10)

 

4. Estonija – Tommy Cash – ‘Espresso Macchiato’

Postmoderni kaos. Satira potrošačkog društva uz rave beatove i glitch-rap, s intermezzima
klasične glazbe i operne karikature. Estonija je poslala performans koji je granica između
glazbe i konceptualne umjetnosti. Grše bez beatova na aparatima (5/10)

5. Ukrajina – Ziferblat – ‘Bird of Pray’

Jedna od favoritnih zbog političke situacije, fol mistična elektro-pop pjesma s mračnim i ratno apokaliptičnim tonom. Ziferblat (umjetnički kolektiv) koristi sakralne vizuale ne bi li dodali autentici ratom razaranja. Jedna od umjetnički najambicioznijih pokušaja večeri, ako
Eurosong kič puštate među umjetničke pokušaje. (7/10)

6. Švedska – KAJ – ‘Bara bada bastu’

Humoristična pjesma o švedskoj sauni, svi se hvataju za trbuh od smiijeha. U maniri finskog Lordija s dozom švedske autoironije, KAJ je dao osvježenje večeri kad bi Dreletronic bili svježim. Kombinacija disco-folka i karikaturalnog nastupa nije glazbeni vrhunac, ali svakako TV highlight za publiku željnu glazbenog Braka na prvu. (6/10)

7. Portugal – NAPA – ‘Deslocado’

Balada u stilu moderne fado reinterpretacije s trap produkcijom. Intimno i tehnički sjajno
izvedeno, ali možda premalo za eurovizijsko natjecanje. (5/10)

8. Norveška – Kyle Alessandro – ‘Lighter’

Mladi izvođač s nimalo catchy pop-pjesmom o traženju nade. ‘Lighter’ je klasični eurovizijski pop u stilu Benjamina Ingrossa, simpatično, ali pretjerano u pokušajima breakova i traženja različitosti. (6/10)

9. Belgija – Red Sebastian – ‘Strobe Lights’

Techno electro-club banger tematizira otuđenje u digitalnom dobu, dočim Sebastian podsjeća na mladog The Weeknda s europskim štihom i željom za vrištanjem kako bi se pokrenuli od banalnog ritma do pokušaja uvjeravanja kako smo slušali jednog od klupskih favorita večeri. (5/10)

10. Azerbajdžan – Mamagama – ‘Run With U’

Etnopop s dojmom da je nastao u TikTok laboratoriju. Kombinira eurodance elemente s
orijentalnim melodijama. Koreografski impresivno, ali glazbeno derivativno. Pjesma za one
koji vole formulu – energično, ali predvidljivo. (5/10)

11. San Marino – Gabry Ponte – ‘Tutta l’Italia’

Euroitalo dance povratak u rane 80-e prošlog stoljeća, i to onaj skoro pa Cro dance ogranak
najnemuzikalnije talijanske glazbe. Gabry Ponte a ka Eiffel 65 baljezga nostalgičnu brojalicu
o jedinstvu Italije. Pjesma je cheesy, toliko da će je antisluhisti obožavati, puristi i istinski
glazbenici i diskofili prezirati. (5/10)

12. Albanija – Shkodra Elektronike – ‘Zjerm’

Industrial-folk bombica iz Shkodre je potencijalno najbolja stvar prve večeri. ‘Zjerm’ znači
‘vatra’, i to je doslovno ono što ova pjesma nudi. Kombinaciju etna, techno basa i ritualnih
vokala. Eksperimentalno, sirovo i jako, jako efektno. Jedan od najmračnijih i najzanimljivijih albanskih pokušaja ikad. (7/10)

13. Nizozemska – Claude – ‘C’est la vie’

Francuski naslov, nizozemski izvođač, pjesma globalnog zvuka. Radi se o feel-good popu s
retro vibrom, stilom između Mika i Stromaea. Claude je karizmatičan i pjesma ima ljepljiv
refren – siguran ulaz u radijske playliste i bez dance dijela bio bi među bitno boljima (6/10)

14. Hrvatska – Marko Bošnjak –’Poison Cake’

‘Poison Cake’ je arty-pop baladica o ljubavi i samouništenju s dramatičnom orkestracijom i
teatralnim vizualima, simpatičnim breakovima, njegovim preglumljivanjem, ali u kontekstu
sveg ostalog ponuđenog pjesma je među top 3 do 5 i nezasluženo na zadnjem mjestu po
kladionicama. (8/10)

15. Cipar – Theo Evan – ‘Shh’

Zavodljiva synth-pop pjesma s mračnim, erotskim podtonom. Dovoljno gejasti Theo Evan
djeluje kao pop-vampir iz futurističke Grčke. Nastup je bio senzualan i nasmijan, ali
produkcija blijedi naspram konkurencije. Zanimljivo, ali ne nužno nezaboravno. (6/10)

 

Nastupali su i predstavnici Švicarske, Italije i Španjolske koji su se izravno plasirali u finale i, začudo, sve njihove pjesme bile su daleko bolje i pismenije, melodijski i glazbeno, od svih
kojih se trebalo probijati kroz pripetavanje. Talijanski predstavnici Lucio Corsi (ovogodišnja
zamjena) što dalje od Manneskina, a bliže Totu Cotugnou s ‘Volevo essere un duro’, sjajna
Švicarka Zoë Më s vokalno sjajnom ‘Voyage’ te espagnolica Melody ‘Esa Diva’.

Od 15 polufinalista u finale ih se plasiralo 10, a oni su: Norveška, Albanija, Švedska, Island,
Nizozemska, Poljska, San Marino, Estonija, Ukrajina, Portugal.

A Marko Bošnjak može sad na miru nastaviti pričati o karizmi i zahvaljivati se samom sebi.

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime