Iznimno pretenciozni i preforsirani mladić Marko Bošnjak, na pola puta između vokalnog afekta Josipe Lisac i Bože Vreće, kojem samo mladost opravdava činjenicu da tu količinu prenemaganja Eurosong lideri iz sjene upravo traže. Tko god želi šapnuti kako je gay ok, apsolutno je u pravu. Pogotovo kad si mlad i na početku karijere.
To što u javnim nastupima i pozama Bošnjaka prepoznajete iznimno iritantne diva momente, u kojima on sebe smatra velikim umjetnikom, premda istovremeno muku muči u polufinalu i finalu na istim mjestima zadržati i izvesti visoke tonove bez pucanja glasa, priča je za one koji mu neće klečati nad kunstom.
View this post on Instagram
Trebat će preživjeti eru prenemaganja sad s terminologijama ‘mi’, ‘nacionalni’, ‘uspjeh’, ‘umjetnost’, ‘dat ćemo sve od sebe’, ‘ponos’, ‘dostojno predstavljanje Hrvacke’, etc etc. Pjevaš na predstavi za glazbeno nepismenu masu koja misli da je broj lajkova odraz kvalitete. Stoga, čisto samo smanjit doživljaj oko mozartsovskog postojanja i velikog umjetničkog koncepta. Ali da, mladost će opravdati sve to kurčenje bez pokrića. Braći Gallagher bi se jako zaštucalo.
Izbor je pogodan za potrebe manifestacije
Nastup mimo pjevačkog dijela i u kontekstu konkurencije je bio više nego eurosongovski centriran, pjesma je inozemnih autora, stoga je gađala sve što je trebala da ne bi ponavljala ‘bejbelazanjasti’ koncept ćopavanja tuđih lego kockica. Marko Bošnjak u polufinalu i finalu pokazao je kako je u stanju pretjerano afektirati. Ono što nije bio u stanju je odglumatati bar poluuvjerljivo dramske punktove (ozbiljni pogledi u kameru, itd.), a niti točno otpjevati note i tonove.
Dakle, izbor je apsolutno najbolji i pogodan za potrebe odnosne manifestacije. Osobito s obzirom na ostatak 15 koncepata konkurencije. Od kojih smo u finalu čuli i vidjeli shakiraste solidne Magazin, poprilično razočarane rezultatom Ogenj, očekivano moderno maskirane i neočekivano dobro izglasane ‘NiplPipl’, solidne ping pong varijante Leleka kao jedinih moderno autohtonh etno koketiranja, Luke Nižetića s estradiziranim pokušajem spajanja Bregovića s Dalmacijom i više nego solidnog Fenksu u old school rap varijanti. Toljin pokušaj komuniciranja kampanje ‘pro svjesnosti o mentalnom zdravlju mladih’ kroz pjesmu je ispao prilično nehotično nefunkcionalan, dočim su Natalli i Filomena djevojke pamtljivih vokala dugovale danak nedostatku pjesama. Sve drugo jedva slušljivo kopiranje Bejbe Lazanja koncepta (EoT, Matt Shaft, laurakojapjeva) i one pseudo emotivne baladne jedva slušljive šećerleme (Škugor, Brkljačić, Ivxn), na sreću neće više imati prostor za promoviranje ove glazbene jedvapismenosti.
Na kraju, glazba je samo povod…
U kontekstu ponuđenog, Marko Bošnjak glazbeno i vizualno nije izabrano manje ili nužno zlo, već apsolutno odličan i najbolji izbor kao domaći kandidat za nasljednika Baby Lasagne. I karakterno i vizualno i osobeno. Jer cijeli paket se računa, zar ne, glazba je tu samo povod.
View this post on Instagram
Namignite na kraju nastupa, slomite ruku i zglob i stavite je udihano na prsa između pokušaja hvatanja dva daha nakon playback glumatanja. Pa recite kako živite svoj san. To je velika umjetnost.
I još veća patologija, kad vam snovi završavaju na Dori i Eurosongu. Ali da, ‘mladost (ne) opravdava besvest’. Grafit na zidu, autor Dušan Kojić – Koja.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube