Čini se da tradicija ove godine neće biti ispoštovana i da četverodnevni INmusic festival prema najavama meteorologa prolazi bez kapi kiše, u afričko ljetnim vrućinama i ugodnom poluotočkom povjetarcu. Na zadovoljstvo prvih desetak tisuća posjetitelja jarunskog reuniona nakon dvogodišnje pandemijske stanke. Post korona izdanje skuplja ljubitelje festivalskih druženja, a za prvi dan je otvaranja rezervirala headlinersku kombinaciju predvodnika novog britanskog alter rock pokreta IDLES-a i Fountains DC-a, te američke MTV akvizicije The Killersa.
Alter pop one hit wonder
Za zagrijavanje nije bilo zgorega posluhnuti simpatične španjolsko britanske Hindsice koje su svojim alter Bangles i brit zvukom šarmirale posjetitelje za okupljanje. Od domaćih snaga čuti prekrasan glas i zapadnjački glazbeni profil plesne Je Veux bio je osvježenje u dominaciji gitarističke glazbe, kao i kombinirane Beograđane Koikoi s riječim The Black Roomom – podjednako navučenim na brit zvuku. Paul The Walrus s recikliranjem beatlesovskih melodija na moderniji način još titraju oko onog alter pop one hit wondera “Not So Sweet” premda je i ovogodišnji “Breathe” sasvim simpa stvar. Benstonima, osim gomile sviračkog iskustva i interesenatnog materijala, treba puno koncerata za preskakanje statusa sjajnog benda za koji nitko ne zna.
Stvari se znatno mijenjaju kad na led ekranima main stagea zasvjetluca najava IDLES kao prvih headlinera. A pogotovo kad bristolski momci bez puno ceremonije izlaze pred zagrebački auditorij šarmirajući prvim taktovima kolosalnog indie hita „Collossus“ tijekom kojeg bez puno truda promukli Joe Talbot razdvaja publiku pa ih spaja u mosh pitu poručujući: “I’m like Stone Cold Steve Austin/I put homophobes in coffins” dižući srednjak svim homofobima i ljudima kojima smetaju različitosti.
Hrvatska alter scena na 15. INmusicu: Porto Morto, LHD, Splitters, Miriiam, Je Veux i mnogi drugi
Zid zvuka kojim IDLES mitraljiraju sve pred sobom prije svega preko ubitačno uigrane ritam sekcije i gitarističkog clasha dinamičnih Leea Kiernana i suludo raspoloženog Marka Bowena u spavačici, čini upravo onu razliku i pečat na samom startu zašto ih drže trenutno najuzbudljivijim post punk i rock and roll bendom svijeta.
Unatoč tehnikalijama s razglasom zbog kojih se u nekoliko pjesama pjevač uključuje tek nakon prve minute pjesme, IDLES će furioznim tempom prošarati stvari sa sva dosadašnja podjednako sjajna studijska albuma, no grmljavina se osobito osjeti u izvedbama “Grounds”, “Mother”, “Crawl”, “Wheel”, “War” te furioznim završetkom s “Danny Nedelko” tijekom koje Talbot još jednom poziva zagrebačku publiku da dekliniraju zajedništvo moćnim proimigrantskim stihovima: “Fear leads to panic, panic leads to pain. Pain leads to anger, anger leads to hate…” u vrijeme kad je mržnja riječ koja se češće spominje nego ljubav, ne možeš nego im dat duboki naklon.
View this post on Instagram
Najbolji svjetski rokenrol bend
Rijetko, prerijetko se dogodi loviti svjetski referentan i važan bend u naponu stvaralačke i izvođačke snage na pozornicama ovih prostora. IDLES su od izlaska u Zagrebu u 20:45 odgrmili pečat na titulu najboljeg svjetskog rokenrol benda. Bristolska petorka su posljednji nezakucani čavao u lijesu uzbudljive glazbe. Bend koji vraća nadu u iskru, pršteću energiju, tenziju, onu nužnu napetost kakvu ekipa 5 individua sabranih zajedno u isto vrijeme na istom mjestu radi.
View this post on Instagram
Čudnovata je ljubavna energija glasnog, moćnog, ritmičnog, adrenaliziranog, opasnog, a opet nježnog i punog pažnje. Promukli i ranjeni glas Joea Talbota, gitaristički mitraljezi lucidnog Marka Bowena, suluda ritam sekcija ostatka momaka je rijetka prilika biti dijelom svijeta – sad. I ovdje. Onda kada treba biti, a ne na nekoj 20, 30, 40 godina zakašnjenja nostalgičnoj retro turneji. Na isti način kako su potpisnika teksta fascinirali The Clash sa svim pričama o suludoj energiji Strummera i ekipe koje nikad nisam mogao provjeriti uživo, kao mulca oživjeli Beastie Boys, The Jesus Lizard ili RATM, At The Drive In dotakli na putu zrelijoj dobi, tako su IDLES probudili natrag onu vrtić iskru fan baze u tebi kad ne možeš ne ostati fasciniranim energijom i autentikom tih momaka. Ima nešto šamanske slobode u njihovom vriskanju o ljudskosti. Kad imaš čast biti slušateljem i živjeti u peeku jednog ovoliko moćnog, ljudskog, direktnog benda. Sušte suprotnosti svijetu u kojem živimo.
Najbolje stvari izvođača koji će nastupiti na 15. INmusic festivalu
Ušminkano ukazanje The Killersa
Nakon IDLES furije, gledati miljenike brit pressa Fountains DC je zvučalo pomalo kao medvjeđa usluga jer se njihov gitaristički twang doimao poprilično nemoćan nakon zida konkretne i koherentne buke najboljeg nastupa prvog dana. Ušminkano ukazanje The Killersa pogotovo se nije doimalo ničim drugačijim nego doživljaju gledanja ih prije desetak godina u Sloveniji kada su paradirali na način MTV isluženog i programatskog boy benda s gitarama.
Ili kako je to duhovito sabrao hrvatski redatelj Andrej Korovljev; The Killersi zvuče kao Zdravo Čolić s lošim pjesmama, ali punim syntha i gitara s kojima ne znaju što će. Mass pleaseri za publiku s plastičnjacima koji su došli u nastupima uživati radeći selfije, brbljajući za vrijeme koncerta više nego obraćajući pažnju na stage akciju. Prave i jedine ubojice prvog dana osjećate poslije zujanja u ušima od hiperpozitivizma IDLES-a, sve ostalo s headliner ponude će biti brzo zaboravljeno. Zato se legendarni i obožavani mračnjak Nick Cave s Bad Seedsima sprema zagrliti ljubitelje njegovih klasika tijekom dana drugog.
Naslovna fotografija: Željko Ljubobratović