Placebo su posljednjih godina muku mučili s autorskim kapacitetima i pokušajima dozivanja najuspješnijeg perioda karijere. Vremena od predstavnog istoimenog albuma kada bi ih britanski mediji dizali pod nebesa proglašavajući najvažnijim art rock bendom koji se britaniji dogodio nakon Bowieja, pa sve do “Sleeping With Ghosts”. Naravno, poslovično su pretjerivali i podsvjesno nabijali težak teret Brianu Molku i pratnji. Posljednja dva studijska albuma “Battle for the Sun” i “Loud Like Love” bili su albumi traganja, dočim je malo tko očekivao kako bi “Never Let Me Go” u jeku kraja korone pandemije mogao postati baš taj povratnički album.
Album koji ima najviše teksture i emocija
A onda se događa i medijski switch – Clash Music piše kako “Never Let Me Go” pokazuje koliko Placebo može oduševiti kad se najmanje očekuje te kako ih je nemoguće otpisati, Kerrang ih zove okrunjenim prinčevima narodne republike rock’n’rolla, NME navodi kako je riječ o najboljem albumu benda nakon “Meds”, o renesansnoj ploči koja inspirira i predstavlja rock veterane u modernom dobu, DIY mag misli da je album povratak u budućnost. Louder Than War navodi da je u 25 godina karijere ovo album Placeba koji ima najviše teksture i emocija, Xsnoize ocjenjuje bend beskompromisnim povratkom želi vratiti vjeru u čovječanstvo.
S takvim pedigreom i dogovorenom promo turnejom na kojoj set listu čine polovično novi naslovi, a ostatak ne klasični the best of, Molko i pratnja su još jednom bez briganja ušli u rizik potencijalnog. Koji im se, poput mnogima hrabrima, višestruku isplatio.
Placebo je zamolio publiku da isključi mobitele
Pet tisuća Zagrepčanki i Zagrepčana u crnom zagrijavali su riječani Jonathan. Nitko pogodniji iz naše zemlje za goste ili support headlinera. No, unatoč stilske podobnosti i usviranosti, užasno pretih zvuk i nivo instrumenata (ide na dušu ton majstorima) požderali su više od pola efekta polsatnog nastupa i genijalnih stvari poput “Try to get even2 čiji se frenetični urlik “Getting closer is keeping us apart” pogubio dva metra od pozornice unatoč, još jednom istaknuto, poslovično usviranim Jonathanima. Šteta.
Prije izlaska Placeba, na led screenu stagea bend izdaje zamolbu publici da isključe svoje mobitele i uživaju u trenutku koji je neponovljiv. Jer žele transcedentirati s njima. Uz mir s vama imaju i Namaste dio. Taj apsolutno opravdani react prema snimateljima u publici koji koncerte gledaju preko svojih smartphoneova bio je sastavljen u ezoterično istočnjačkom a little bit of diva styleu. Izazivajući pomalo podozrivosti koliko će se glumatanja produhovljenosti i nezadovoljstva onima koji odluče ne odgovoriti na zamolbu, prvi taktovi fantastično reduciranog razglasa odagnali su svaku sumnju.
Otvaranje koncerta vratilo je obožavatelje u prošlost
Tamnoplavi tonovi pozornice i ne pretjerano puno komunikacije s publikom androgenog Molka i ogoljenog torznom Stefana Olsdala, otvaranjem set liste s “Forever Chemicals” i “Beautiful James” vratili su ljubitelje u poziciju the best of dana. Imate pred sobom bend koji ima sve karakteristike onih koji bi vas mogli beskrajno nervirati, ali to niti u jednom trenu ne čine. Upravo suprotno, svakim novim trenom vraćaju taj love hate odnos u onu “ne možemo jedno bez drugog” poziciju.
Kompaktan zvuk, jednako takva, ritmički centrirana svirka, isticanje centralne figure sićušnog feminiziranog frontmena zvučala je vrlo dominantno i sigurno u sebe. Takav bend kroz pjesmu u pjesmu dizao je atmosferu uzlaznom amplitudom kako su stvari odmicale. Neobična, hitless setlista koncentrirana na novi album funkcionirala je u potpunosti. Kada su “Surrounded by Spies” ili “Try Better Next Time” uslovno rečeno najveći hitovi, a “Went Missing” i “For What Is Worth” tek pripremili teren za fantastičan klimaks s neponovljivim i genijalnim “Special K” i osobito “Bitter End” – moguće jednom od najboljih pjesama karijere benda.
Klimaks i kraj će pripasti jednom bisu uz funkcionalnu i kvalitetnu obradu nedodirljive Kate Bush trenutno aktualnog “Running Up That Hill” trenutka u kojem se Placebo još jednom pokazuju referentim maniristima i bendom koji sve svoje manire predstavlja u šarmiranje bez jedne zamjerke.
Tražiti ih valja natrag, vrijede svakog novog susreta.