Bosansko-hercegovački bend Letu Štuke objavuje sutra dvostruki LP, remaster njihova prvog albuma, a za sve obožavatelje bit će u 18 sati organizirano i potpisivanje vinila u Menartovoj Multimedijalnoj knjižari u zagrebačkom Avenue Mallu. Tim povodom s frontmenom benda i autorom pjesama, karizmatičnim Dinom Šaranom, popričali smo o dosadašnjoj uspješnoj karijeri, razdoblju panedmije, planovima te općenito situaciji u društvu…
Aktualni sat zatiče te pred reizdanje debi albuma Letu Štuka na dvostrukoj LP plastici. Reci koji viška oko cijelog projekta, molim te. Ploče su sad opet neki kolekcionarski hit, zar ne? Nekoliko stotina primjeraka će naći svoje skupljače i tragače vremenima za onim igla i 33 okretaja vremenima…
Riječ je o dvostrukom remasteriziranom vinilu u osebujnom coveru. Remastere je radio Đani Pervan, a vizual “Ideologija”. Ideja da ga Menart objavi pala je na 15. godišnjicu od izdavanja albuma. Nažalost, zbog pandemije izlazi tek sada.
Taj album je zapravo soundtrack za film koji se sada događa u Ukrajini. Apsolutno antiratna ploča. Sve sam to prošao u Sarajevu ranih devedesetih
Soundtrack za film
Taj debi album tako divno stari i tako fino potvrđuje klasike i evergreene od “Mjesta za dvoje” preko “Minimalizma” do skrivenih favorita. Kakav si ti s odmakom s njima? Jeste li dobro s odrastanjem ili im čuješ plač ponekad?
Sve se vraća pa tako i osjećaji. Taj album je zapravo soundtrack za film koji se sada događa u Ukrajini. Apsolutno antiratna ploča. Sve sam to prošao u Sarajevu ranih devedesetih. Svjestan sam da će je ljudi otkrivati još mnogo godina. Rekoh, sve se ponavlja.
Koliko si svjestan i možeš se odmaknuti od recepcije svog djela od strane ljudi kojima je isti činio soundtrack života i koji su preuzeli snagu “Mjesta za dvoje” poput nekih balaševićevskih pjesama s potpisom?
Ne opterećujem se više time. Taj feedback je važan u početku. Pjesme imaju svoj put od onog trenutka kad odu u eter. Tada moraš malo zaviriti u reakcije, normalno je to. Drago mi je ako nekome te pjesme poprave dan.
Počele su i svirke, ali ti i Štuke niste jedan od bendova koji će samozadovoljno sjest na nostalgiju. Kako je na svirkama, osjeća li se neki oporavak ili ti se čini da je sve mlitavo zapravo predah između novih dizanja rampi?
Ljudi su željni svirki. Gladni. Siti korone, ratova, životnih pritisaka. Željni su druženja. Željni da se nacugaju na koncertu i odu kući popravljeni. Pjevaju, reakcije su burne. To je moj dojam. A i to što kažeš za rampe, imaš nažalost pravo. I taj dojam je prisutan.
Radili ste i radite u loopu stalno i stalno. Kako je s novim materijalima? Kuhaš li puno novoga i u kojem je stadiju?
Naravno. Kuham novo. Pjesama ima, ali treba prosijati i izbaciti najbolje ideje. Radimo na tome.
Upali smo u kolektivnu depricu
Jesi li zadovoljan s izlascima iz one dvogodišnje klaustrofobije u smislu autorskog trzanja? I kako je u Bosni stanje i raspoloženje uopće? Putin je obrisao koronu mokrom spužvom. Što dalje?
Uvijek sam, hvala Bogu, imao neku širu sliku stvari. Još od rane mladosti. Shvaćam da smo upali u kolektivnu depricu. Borba je najjača opcija. Radi svoje što najbolje možeš u datom trenutku, i to je to. Ono što je do tebe po svijesti i savjesti.
Radiš li i pišeš li još za koga u međuvremenu ili je sve na Štukama?
Imam i narudžbe, ali o tom potom.U srce prije svega. Da se probudi milost u ljudima. Vatreni projektil. Grijač srca. Drugi zračni. Sjeverac da ohladi glave i vrati razum i rezon
Jesi li ikad razmišljao na solo karijeru, svoj ime prezime potpis? Kantautorski background imaš, imalo bi smisla uzet igitaru i na taj način, ako mogu s pozicije publike štucnut u smjeru Lou Reeda. Ili ne?
Ništa nije isključeno. Kao projekt je moguće. Ipak, volim svoj bend. Ima se tu još odsvirat’. Više bi volio npr. surađivati s nekim likovima izvan svakog konteksta nego glumiti Dylana.
Skoro će obljetnica od zadnjeg javljanja, čini se da smo koronu u onom avetinjskom pandemija izdanju ostavili iza sebe, ali nema biti mira i mirovanja, eno Putin i bratija su se pobrinuli da drhti. Kako si u svemu tome? Jel zatvaranje u mikrosvemire kontra tjeskobe ili imaš boljih načina?
Puca i mene PTSP. Kao i mnoge. Nije lako. Ukrajincima je puno gore tako da nije fino da se žalim. Sve je na roller costeru. Rulet. Europi se vraća za inertnost svih ovih godina. Ništa nije crno-bijelo. Narod pati i to je tragedija. Ne postoji opravdanje za to.
Da možeš lansirat tri mirovna projektila ovog trena, kamo pogađaju?
U srce prije svega. Da se probudi milost u ljudima. Vatreni projektil. Grijač srca. Drugi zračni. Sjeverac da ohladi glave i vrati razum i rezon. Oteto je prokleto i to je jedina istina. Treći vodeni. Za dušu. Da ne bude žedna i suha. Tad se stisne.
Fotografije: Eldar Nurković, Amer Kuhinja