Na stranu sve medijske špekulacije i okapancije oko namještanja izbora i glasanja, nacionalnih ljutnji zbog ispadanja naše predstavnice Albine, koja je u svojoj polufinalnoj večeri predstavljala gornji dom kandidatkinja, na stranu sve preostale taktičke analize, kladionice, bildanja favorita, uzeli smo na tracklisting preslušavanje pjesama finalista ovogodišnjih kandidata za izbor Pjesme Eurovizije.
Redom odličnosti ili bezličnosti ovo je lista pjesama od najboljih prema onima koje su nepravedno podmjestile Albinin ‘Tick Tock’ koja je osim atraktivnim izgledom, na ovom izboru predstavljena modernim kalupskim ali vrlo pristojnim dance patternom Branimira Mihaljevića i jednom od pjesmica koje su mirno mogle konkurirati za gornji dom od prvih desetak pjesama ovogodišnjeg Eurosonga.
Dominacija plesnih ritmičkih uzoraka u uptempu
Od 26 pjesama u finalu na 5.-om je mjestu podjela pozicije, sve ostalo biva kliznim tokom.
Ono što se odmah primjećuje je gotovo tročetvrtinska dominacija plesnih ritmičkih uzoraka u uptempu i činjenice da je velika većina kandidata gotovo unisono uskakala u trend.
Svaki sitni pomak od dominantnog stila prihvaćen je kao osvježenje, premda je daleko od i jedne pjesme da je ostavila trag neke esencijalne drugačijosti, originalnosti i prepoznatljivosti. Ako pjesme dijelite na onu jedinu i nepostojeću podjelu ‘dobre i loše’, zajednički nazivnik bio bi – prosječne, od kojih samo nekolicina ostaje sa zvonkim refrenom kojeg možete fućnuti ili zaraznim ritmom koji možete otplesati i par dana nakon slušanja pjesme. Sve drugo je štanceraj s namjerom.
Moderno, plesno i trendy, uz iznimke koje potvrđuju pravilo, je sve što trebate znati o ovogodišnjem Eurosongu. Voila.
- Elena Tsagrinou – El Diablo (Cipar)
– apsolutna favoritkinja, kompletan paket, produkcijski moderna, vizualno prekrasna, izuzetno sexy, sigurna u sebe u scenskom nastupu, nehotično i kontroverzna zbog religijskog momenta i protesta fanatika da pjesmom veliča Sotonu, refrenski i melodijski nije neka senzacija, ali fantastično predvodi ovogodišnji Eurovision dance movement i opravdava vjerojatnost da je zbog sličnosti s Albininom upravo ona bila presudni glasački moment eliminacije naše predstavnice. Ocjena: 5/5
2. Hurricane – Loco Loco (Srbija)
– interesantne, dinamične, zavodljive, rasplesane, atraktivne susjede Srpkinje su triplicirana Shakira na Maccareni s velikim pečatom Cece. Na autohtonom srpskom tajfunski su bokovima i grivama razvalile, iako pretjerano bačene na latinoameričke verbalne dosjetke i besmislice ‘Loco loco’, ovo je trebala biti tek moderna balkanska prearanžirana hop cupalica, a ispao je uragan s beogradskih Splavova, moderno producirana etnika autentika. Ocjena: 4/5
3. Jendrick – I Don’t Feel Hate (Njemačka)
– programirana u feelgood smjeru, politički korektna, rasplesana, stilski šarena i razbacana pjesmica koja masha upa po radiofoničnim žanrovima, veseli blondi Nijemac na relativno tečnom engleskom poziva na toleranciju i srednji prst mržnji. Ma koliko bilo djetinje ispada da je još uvijek potrebno čuti makar umotano u ovoliko ušarenjene aranžmane. Ocjena: 4/5
4. Barbara Pravi – Voila (Francuska)
– jednostavna, na klavir i stringse ogoljena šansona o klasičnom editpiafovskom egzistencijalizmu, po kladionicama je jedna od favoritkinja isključivo zato jer ispunjava očekivanja da Francuzi moraju servirati šlagere, a ova žena prekrasnog glasa to u potpunosti podcrtava. Ocjena: 4/5
5. Manizha – Russian Woman (Rusija)
– jeste da je ova babuška izmiješala i folk i rap pomirujući zapadnjački Istok na način kako bi to pakirao neki ruski Bregović, ali simpatična je i uvjerljiva u svojoj nacionalnoj neopterećenosti i ležernom stupanju ispred drugog Putinovog naličja. Ocjena: 4/5
5. Måneskin – Zitti E Buoni (Italija)
– na stranu sve antipatije prema konfekciji ovog tipa u kojoj na kompletno patvoren način umataju manekenske i sterilne wannabe alter bendove da u estradnom miljeu pomiruju varijante Marilyn Mansona i onog finskog Ville Valla/Him, ova rockerskija stvar ima vrlo razgovjetan gitaristički riff i odskačuću produkciju i aranžmane od plesnih dominacija tekuće godine. Ocjena: 4/5
6. Eden Alene – Set Me Free (Izrael)
– plesna, moderna, vizualno atraktivna rest off varijanta Ariane Grande na Lady Gaga pjesmi, nije neka senzacionalna melodija, ali s obzirom na očito naslanjanje na uzore, nimalo suptilno ali korektno izvedeno. Ocjena: 4/5
7. Victoria – Growing Up Is Getting Old (Bugarska)
– Billie Eilish kao rana Bjork u estradnom ruhu u prijevodu je bugarska klinka čija baladica nema o od originalnosti, ali ima veliko Š od šarma. Ocjena: 3.5/5
8. Anxhela Peristeri – Karma (Albania)
– jedna od rijetkih koje su odlučile zadržati materinji jezik i koja bi na valu svjetske pop eksploatacije albanskih pjevačica od Dua Lipe preko Rita Ore, Bebe Rexha i sličnih, mogla održati sasvim pristojni estradni melodijski naboj da joj se sačuva fantastičan glas i onaj ‘sama na stageu’ moment. Ocjena: 3.5/5
9. Efendi – Mata Hari (Azerbejdžan)
– osim autohotne Albanke, ova je džepna Venerica, bila najbliže pomirenju novih kosovskih disco kraljica s Ofra Haza u Lady Gaga putokazima. Potpuno neoriginalna ali je odradila formu. Ocjena: 3/5
10. Jeangu Macrooy – Birth Of A New Age – The Netherlands
– predstavnik države domaćina je vrlo korektno spajanje afro ritmike u estradno i tipsko aranžmansko estradno pop ruho. Ocjena: 3.5/5
11. Destiny – Je Me Casse (Malta)
– ako stavite Žakovu potencijalnu simpatiju u Mackelmoreov Trift Shop zvučni hook na tragu ste ove simpatične korpulentne pjevačice koja sa sudbinom ima veze samo toliko da će uskoro morat uć u reality show „Život na vagi“. Ocjena: 3/5
12. Tusse – Voices (Švedska)
– kontinentalna pomirenja idu smjerom spajanja Afroamerikanaca na skandivskom poluotoku, tako će ovaj predstavnik Švedske pokazati kako lijepo pjeva i razumijeva razvoj melodije, no kroz pjesmu koja ne predstavlja preveliko uzbuđenje. Ocjena: 3/5
13. The Black Mamba – Love Is On My Side (Portugal)
– kmečavi Portugalac se raspakirao u retro pop soul aranžmanu ali njegovo kreveljenje a la Anastacia više brine da mu se čeljust ne zašteka nego imaš koncentracije popratiti solidne melodijske dionice pjesme. Ocjena: 3/5
14. Natalia Gordienko – Sugar (Moldavija)
– lolipop plesaljka koja nije pretjerano uvjerena da njena pretjerano šećerasta pjesmica nije pretjerano senzualna ni štetna za slušatelje ako se izlaže u pretjerano većim dozama od tri minute. Ocjena: 3/5
15. Hooverphonic – The Wrong Place (Belgija)
– zavlačenje s pop rock pedigreom kroz pomalo bizarni gotik vizualni look, pjevačica u obrani srednjih godina prema mladim rasplesanim nadama, stoji na tronu neke melodije. Ocjena: 3/5
16. Go_A – Shum (Ukrajina)
– Ukrajinsko jodlanje s etno štihom zvuči kao ne osobito maštovita varijanta njihovih nacionalnih Lado Electro za siromašne. Ocjena: 3/5
17. Daði og Gagnamagnið – 10 Years (Island)
– islandski predstavnik djeluje dovoljno relaksirano u 80`s retro stvari na Royksopp meets EDM instrumental da mu ambicioznost ne podmiče noge na stageu, a opet zvuči i zgleda dovoljno nenametljivo, blisko i susjedski da se mase mogu poistovjetiti s anemičnošću njegove pjesmice. Ocjena: 3/5
18. Blind Channel – Dark Side (Finska)
– o estradnim varijantama heavy metala sve najgore, ali Nordijci za razliku od drugih špranci izgledaju i zvuče drugačije, pa makar kako neuvjerljivo i neautentično, produkcijski su svakako osvježenje u pokušaju pomirenja Rammsteina i Lorda. Ocjena: 3/5
19. James Newman – Embers (UK)
– očevi i matere moderne pop glazbe Britanci zvuče kao da su plesne matrice Stocka Aitkena i Watermana preslili i produkcijski upgredali i da im se nije dalo nešto pretjerano zamarati s momkom kojem su rekli pjevaj kao Sam Smith i imat ćeš fini refren. Ocjena: 3/5
20. Stefania – Last Dance (Grčka)
– klinka koja u ultra stereotipnom ‘ooo’ dance uptempu ima odigrati ulogu dežurne šminkerice, ali fine rasplesane djevojke. Ocjena: 2.5/5
21. Blas Canto – Voy a quedarme (Španjolska)
– manekenski šminker odzavijao je svoju emotivnu inačicu i pokazao kako žena u njemu lijepo umire od bola i metrosexualizma. Ocjena: 2.5/5
22. Senhit – Adrenalina (San Marino)
– plesna šarenica bez adrenalina ali solidne ritmike spaja pop corn glazbu u modernim plesnim 3/4 beatovima i, zamislite čuda, reperom u drugoj trećini pjesme. Ocjena: 2.5/5
23. Gjon’s Tears – Tout l’Univers (Švicarska)
– gej dramatika feminiziranog muškarca koji poput ex Bečkog dječaka cmolji bez pretjeranih razloga, jedna od pjesama koje ne primjećuješ ako nisu na Eurosongu, a i onda ih primjećuješ kad završe. Ocjena: 2/5
24. The Roop – Discoteque (Litva)
– stilizirani gayish žutkasti muški plesni moment posebniji po koreografiji koje nema nego po ičem pamtljivom u plesnom beatu. Ocjena: 2/5
25. Tix – Fallen Angel (Norveška)
– ako nemaš pjesmu obrati pažnju na koreografiju i styling, stavi si krila i dodaj lance, taktika koju je oprobao Žakov nevini bijeli anđel i pulen Roko pred par godina pa nije upalila, ove godine je prošla najgorem glazbenom sraćku Eurosonga. Ocjena: 1/5
Naslovna fotografija: @eurosong_hrt