Ako dosad nije valjalo bi smisliti žanrovski rukavac – fjaka popa i dalmatinskog alter lahora (nekoć znanog kao otočki rock), pa staviti novi, povratnički album Šo Mazgoona, kao enciklopedijski ilustrativni primjer što bi to trebalo točno zvučno predstavljati.
Popularni otočki bend proširenog splitskog područja, prepoznat po specifičnom stilu spajanja dalmatinskih etno zvukova s rockom i elementima urbane glazbe posebno naglašavajući jednostavnost, humor i autentičnost dalmatinskog duha, opstaju od starta novog milenija i koje ljeto ranije postavljajući temelje zvuka koji će ih kasnije obilježiti, uz naglasak na tekstovima koji opisuju svakodnevni život i probleme ‘malog čovjeka’. Tamo gdje su Gego i Picigin bend s Kopitom start upali, nastavke na etno revival hrvatske kontinentalne etno i world music scene otok Brač je Žanu Jakopaču fino ponudio placa za bacanje mreža.
Album je provučen kroz različite žanrove i prepoznatljivi otočki melos
Šo!Mazgoonov najnoviji studijski album naslovljen jednostavno ‘Albun’, igra na daljni žanrovski mash up i evoluciju istraživanja otočkog melosa. S prizvucima urbanih glazbenih stilova, stvarajući bogatu tapiseriju oživljavanja dalmatinske i otočke kulture, istovremeno svjedoči dugogodišnjoj sposobnosti spajanja tradicionalnih melodija s inovativnim produkcijskim tehnikama, zadržavajući pritom prepoznatljivu duhovitost i autentičnost koja ih karakterizira od početaka karijere i prvih faza politirmika.
Na mjestima na kojima su se kreativno spajali i potom razdvajali Žan Jakopač i Max Wilson, novi povratnički studijski album Šo’Mazgoona ‘Albun’ odiše raznolikim zvukovnim eksperimentima i žanrovskim prekobacivanjima u skladu s očekivanjima.
Od uvodne ‘Skatango’ koja naslovom spaja i referentne žanrove, preko latinoamerikanizrane ‘Sambe De Škoj’, dosurfat će do country western prizvuka ‘Broškog kauboja’, hopcupkastog ‘Matadura’, dalmatinskog bluesanja i lahora ‘Ukulele i Chihuahua’, pritom losen up momenti Mazguna regrutiraju akustične instrumente – gitare, mandoline i harmonike – s povremenim elektroničkim podlogama i suvremenijim efektima.
O ljubavi, fjaki, ponosu…
Karakteristična je ‘Otočka balada’ koja počinje lagano i meditativno, pretvara se u dinamičnu izvedbu s bogatom instrumentalnom podlogom evocirajući osjećaj zajedništva ili pak vesela, energična hedonistička i proklamatska ‘Ajmo, vengo!’ savršeno oslikava otočki način zabave i slavljenja života. ‘Nebom ploviš ti’ približava melankoličnu stranu benda i snažan osjećaj nostalgije tipski Dalmatincima. Produkcija je ležerna ali pomno osmišljena kako bi stvarala osjećaj harmonije, prizivajući toplinu dalmoškog ljeta. Primjetna je i evolucija u Jakopačevom vokalnom izrazu, koji je istovremeno moćan i emocionalan, prilagođen kompleksnijim aranžmanima, dok je ugodna muževna boja glasa ostala konstantom.
Tekstualno, ‘Albun’ se oslanja na svakodnevne životne situacije Dalmatinaca, često s dozom humora i ironije. Pjesme govore o ljubavi, ponosu, fjaki, neizbježnim izazovima s kojima se susreću stanovnici otoka, kao što su sezonske migracije i opstanak u turistički orijentiranoj sredini uz slične povezanosti s lokalnim identitetom.
I dalje ukorijenjen u dalmatinskoj glazbenoj tradiciji ‘Albun’ neće razočarati dugogodišnje štovatelje. Jakopač i ekipa majstorski su spojili otočke korijene s potrebom ostanka vitalnih i inovativnih, nudeći album za bazu obožavatelja koji cijene autentičnost i lokalnu tematiku pjesama.
Ocjena: 7.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube