Gavin Rossdale, osim lika koji se itekako komercijalno uspio našlepati na Nirvanu i Pearl Jam, nije uspio u širem tkivu scene postati išta više od supruga Gwen Stefani i lika koji se pojavljuje po pomodnim domjenicima MTV-a, dočim istovremeno mašta o Steveu Albiniju kao producentu njihovih albuma i na vrlo upitnoj se razini bori kontra ‘komercijalizacije’ svoje glazbe.
Nikad toliko ljigav poput Nickelbacka i sličnih krpelj bendova, Bush je, uz zadržavanje njega kao jedine konstante, mijenjao i održavao svoj izričaj negdje uvijek uz mainstream i pokušaje očuvanja modernog tretmana produkcije gitara i ostatka zvuka. Na tom tragu nudi i novu baražu albumom I Beat Loneliness čiji je jedan od udarnih singlova dotični pečat na ožiljke. Rossdale nažalost zvuči patnički i egzistencijalno potpuno neuvjerljivo, a njegovi su ožiljci poput Mahkeyevog grunge korijena. Čuješ, razumiješ, ali ne trebaš, ni najmanje.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube