Stjepko Galović aka Kandžija je subliminalni lirski lik, pametni Slavonac koji u razne prostorne forme rapa pokušava ubaciti britke i zajedljive autorske opservacije svijeta oko sebe.
Kako sve radije izlazi iz strogih rap okvira tako mu i pjesme i spotovi pričaju interesantnije priče. Otprilike na drugoj strani medalje kao što mu Krankšvester blješte sa strane karikiranja, Kandžijini komentari su jetki, pametni i ‘pristojno zajedljivi’.
View this post on Instagram
Pet godina od posljednjeg singla, povratak na scenu pred ljeto bira fino programiranom i pametnom pjesmicom čije je oblikovanje i A/V produkcija donekle interesantnija od instrumentala. Pjevni refren same stvari najmanje je upečatljivi dio ali zajedljivi i cinični klizni lahor ovakvog tečnog plesnjaka, više nego interesantno održava ideju Kandžije kao komentatora iz sjene i lika koji cijelo vrijeme aktivno pulsira na rubovima scene, hvaljen od strane kužera a superhitom udaljen od masovne recepcije. To ga ili iritira ili frustrira i ne da mu mira nego raditi pjesme poput potrage za srećom.
Kad se dohvati i redateljske palice, video spot izgleda kombinacijom bizarnih Osterlund meets Lanthimos meets Coppola indie đir kadrova u kojem lijepe Slavonke trčkaraju oko travnjaka vile naoružane stojnicama, a debeli potkošuljaši bulje u kameru ispod jelenskih rogova na zidu.
Sreća je vrlo relativan i gotovo metafizički pojam, pogotovo u kontinentalnoj Hrvatskoj ili na glazbenoj i pripadajućim ograncima pop kulturne scene.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: YouTube Screenshot