U vrijeme svega osim potrebe za chillanjem i maštarenjem, pojava i PR isfur lika poput pijaniste Ludovica Einaudija je više nego dobrodošla ponuda za one koji ljube instrumentalne melankolične momente. Einaudijeve harmonije nije teško zavoljeti, ako ste zasićeni glasova i ako vam soundtračni svirači i minimalisti kompozicije pop senzibiliteta poput Maxa Richtera odgovaraju i zapašu, osobito oko snježnih jutara. Jednostavne su, slikovite, pogađaju prave kombinacije akorda bez obzira kretao se u smjerovima durova ili molova.
Takva je i ova minijatura putovanja kroz sjećanja, listanja slika i skica vremena u kojem je downtempo daleko brži izbor, nego ono što vas oblijeće i dočekuje bombardirajući sa svih strana. Okolina i kritična masa mu idu na ruku. A osobito činjenica da ove godine kompilira i tri dekade skupljanja the best of-a. Lijep zvuk uspomena.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube