Glazbeni Balkan 21. stoljeća je zadržavanje istočnjačkih ritmičkih prizvuka, ako je Turska država korijenja i porijekla. Tamo gdje mu je otac Ljubiša Stojanović Louis započinjao u prošlom stoljeću, Marko nastavlja. Legitimni je to, sjajno aranžirani i producirani patos. Sa svim potrebnim vokalnim manirizmima zbog kojih se govori o osjećajima, dušama i velikim emocijama. Još kad to bude duetom uz Senidah kao i medijski i glazbeno isfuranu Sevdalizu ovih prostora, pjesma je legitimni kandidat za estradni Balkan emo komadić godine.
Tamo gdje bi Božo Vrećo otišao u nepodnošljivu patetiku, Dino Merlin prekremao zvuk preko slušljivog, Marko Louis u svoje vokalne interpretativne momente dodaje zanimljivu kombinaciju folka i nu soula iliti r’n’b-a, kako uči od zapadnjačkih uzora.
Senidah se više nego kvalitetno nadovezuju na Markov poj. Ono što se čini nepotrebnim je ta sumanuta potreba za pretjeranim isticanjem fraza i audio/video stereotipova, zbog kojih se nešto pričini luksuznim varijacijama onoga što bi valjala biti ogoljena emocija. A nije da nema potencijala biti baladnim duetom top of the popsovima vremena i prostora u kojem se nije moralo karikirati da bi se izgledalo ili zvučalo autentičnim.
Ocjena: 7.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube