Kad se visokokvalitetni predstavnici moderne pop rock i rap scene više godina međusobno poštuju, ‘kris-krosaju’, susreću na dodjelama nagrada, festivalima, ovim onim prilikama u mikrozagrebačkoj sredini i sceni, prirodno je da ih već jednom putevi nanesu jedne na druge. Petar Beluhan kao prvi ispred dijelova Mayalesa i Edo Maajka ispred sebe samoga su morali podijeliti mikrofon, pa makar bila stvar jam session groovy vibe kakve odsviraju na probama iz rukava dok se zagrijavaju za A singlove.
Ako ste im skloni, čut ćete je kao sjajnu plesačinu mid tempa, ako ste im pak oprečni, čut ćete podosta tuđih ritmičkim rješenja s Tame Impala meets Beck groove manirista u njihovim breakovima i ritmičkim leadovima. Ništa im taj patent sličnosti ne oduzima šarma ni volje za plesnjakom, ima se s čim. Tim više ako ih vizualizirate u koncertnom štimungu, odakle se iz Petog kupea s njihove svirke širi good vibe. Za detektiranje čije su stvari inkorporirali u Bilo je blizu, a nije Dino Dvornik, posluhnuti Thievery Corporation kad ih maknete iz Lebenese Blonde atmosfere.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube