Splitski geto rap đir je nestankom Dječaka i Kiše Metaka, a pojavom notornog Grše i osobito njegove hnca hnca Colonia dance beats faze, napravio prostora iznimno nepotrebnim šleperima na ‘hitoidnost’ i prikazani model uspjeha. Tamo gdje Dizajnerica, pardon Desingerica ili slično (doista je nebitno), udaračke beat matrice opravdava nabrajanjem kakti provokativnih i dvosmislenih aluzija i asocijacija na seksove, SM, nasilje, bondage i slične idiotarije za primarno muške frustre 21. stoljeća, tamo gdje Grše trenutno pauzira, napravilo se mjesta za parazitiranje na špranci. Pa kad nema talenta, zašto se ne priključit na bandwagon.
‘Vozija san Klija sad vozin Suzukija, slušan Grše Mijač fantazija mama mija…’ doslovno su prvi stihovi uz synth disco beat za kakav sklepat treba doslovno tri sekunde prompta AI beat mašinerijama, tipa Udio i Suno te svim sljednicima koji mimo Splicea kopiraju kopirano kopiranog. Iz pozicije izvođača apsolutno je legitimno sve što im donosi poglede nekritične mase, pare od ZAMP-a i angažmane u disco klubovima u kojima će na play back i matricu glumiti izvođače na bazi antiglazbe koja samo razgraničuje popularno i netalentirano od onoga što bismo željeli dobiti natrag od Vojka V, ili što drži Krešo Bengalka od splitskog đira.
Pismene i bar nekakve karakterne stavove i rap linije. Čega ni u audiju, ni videu ovakvih ponuda nažalost niti u tragovima nema. No, natrag na perspektivu; momcima je dobro, barka, gliser, auto, đekdenjels i slične lifesytle dosade i prežvakavanja u majicama kurtonkama, jer teretana je bitnija od osnovne škole. Najbolje kod stvari je što traje dvije minute. Od toga dvije minute predugo.
Ocjena: 1/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube