Fenomen popularnosti i medijskog interesa prateći koncertni uspjeh mladog vinkovačkog pjevača Jakova Jozinovića, svjedočenje je kombinaciji novih kriterija koji spajaju komunikaciju društvenih mreža Tik Toka, medijskog PR pushinga i kombinacija udovoljavanja i zadovoljavanja kategoriji najšire mainstream publike.
U domeni katoličke duhovne balade cover pjesme “Ispred Bijele Hostije” KES-a Duhovni kutak, autorskim potpisom Marka Kutlića instrumentalno na tekst Stjepana Arnuša, u pianu aranžmanu Dominika Lučića i pjevu Jakovljevom, teško je shvatiti i razumijeti što je to toliko pojavno i glazbeno catchy njegovom blow upu.
Na razini pojavnosti, Jakov je naočit i lijep mladi muškarac koji i glasom i stasom podsjeća na legitimnog nasljednika Zdravka Čolića. Dakle, zna pjevati, što je neupitna pretpostavka, mimo autotune tretmana, za pojaviti se na pozornici. Ali onaj moment koji površni mediji i još površnija publika konstantno brka je činjenica da nema apsolutno ništa originalno, drugačije, supervrijedno u pojavi momka koji ljepo pjeva tuđe pjesme i lijepo izgleda. Kad se počne predstavljati ili vlastitim kantautorskim, ili izvođačkim pjesmama koje se neće šlepati na covere Đoleta Balaševića i inih talent show standarda, tada možemo govoriti i razmatrati ozbiljnije pjevačku a ne gažersku karijeru, interpretatorske talente i kvalitete mladog čovjeka. Nepismeni će to čitati kao hate, oni koji pročitaju više od jedne pjesme i ne popiju sve s plate vikend prime timea ‘Voice’, ‘Supertalenata’ i sličnih, razumjet će razliku između pjevača i gažera.
Bogoštovanje i zahvalnost Bogu kao korijenu svog talenta (pjevanja u tonalitetu i boje glasa) svakako mu ne odmaže pri prvom poluslužbenom liveu. Na tratini ispred kapelice u trećem planu.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube