Pop Slavonka Mia Dimšić, na permanentnom estradnom odrastanju, s klapskim dalmatinskim standardom Tomislava Bralića i njegovih Intradeovaca na prvo se uho može pričiniti jednako efektnim i potrebnim spojem, kao u doba kad je Jajo Houra eksperimentirao s tamburama, pa nije uspio inaugurirati rock tamburu kao subžanr u Uzalud vam trud svirači.
Ako se odmaknete od antipatičnog puritanizma i glazbi pristupite bez ikakvih predrasuda i apriornih antipatija, zašto spoj ovog tipa, koliko god zvučao kalkulantski, ne bi imao svoje opravdanje. Prvim taktovima tambure i Mijinog zvonkog poja iznimno prvorimaških stihova, pjesmuljak se melodijski i po harmama osjeća potpuno suvislo produciranim. Stajalo iza toga zvec zvec zveckalice, ova vrsta podilaženja narodnjačkim teritorijalnim spojevima rezultira više nego tečnom pjesmicom izvedenom po svim uzusima tuzemnih melankolija.
Još ako na ljubavničke stihove zažmirite na činjenicu da gospodin Bralić može Miji biti ćaćom pa se ljubavnički zanos može doživjeti pomalo cringe, što bi njena generacija rekla. Ali, ako pristanete na ljubav bez granica, pjesmica je više nego korektan estradni kandidat za super baladu godine. Tranzicija Mie Dimšić od šarmantne pop klinke do pjevačice čije pjesme piše Miro Škoro i pjeva ih s Tomom Bralićem, uspješno se nastavlja.
Ocjena: 7.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube