Lirski i animirano videospotovski dosjetkama, na tragu najzabavnijih epizoda sugrađana im Leta 3 iz vremena kad su Mrletovi dadaizmi imali back up u glazbi prije nego performansu, Zoran Klasić Klas i Neira Musić (bolje zvučno Mjuzik) su zaigrani u smjeru zazivanja novovalnih radio dramskih eskapada.
Primjerice, početne i završne riječi stihova su sjajna baza za koncept nastavljanja slijedećeg, pa kad zapjevaju: ‘Pričao sam sam sa sobom, koja je imala pogled na more, more noćne posude s ručkom, ručkom i večerom hladnom, Hladnom vodom iz bojlera Gorenje, bojlera Bijelog Nila koji teče, teče vrijeme kao jučer, jučer sam te vidio da spavaš…’ ali nažalost do kraja pjesme ne završe istim tonom pa se Klasova nepjevačka misija dokida u sjajnom triku.
View this post on Instagram
Programatski autistična glazba ne čini harmonijski puno u smjeru radiofonizma niti melodijskog dodvoravanja slušateljima, baš suprotno, gotovo rundekovski nezainteresirano da je isti svirao u nekom Cul De Sac eksperimentu i baš se napenalio odbijat svaku ideju komercijalnog zvuka.
Za to vrijeme im animator/redatelj Aleš Suk nudi putovanje upscaleiranim neboderom i gotovo eksperimentalnom pristupu cut n paste tehnika nekoliko vrsta animacije. Ali savršeno odgovara autorskom i još savršenije indie alter ideji jedne od smislenijih i dobro čuvanih tajni domaće glazbene scene.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube