Soundtrack za Noć vještica ne mora uvijek doći iz pakla heavy metala. Strah ne dolazi uvijek s filmskog platna. Ponekad se skriva u melodiji, u tekstu koji ne da mira, u ritmu koji kao da dolazi iz mraka. Neke pjesme nisu napisane da bi plašile – ali u određenom trenutku, u tišini noći ili kroz slušalice u mraku, djeluju kao da prizivaju nešto dublje, mračnije i uznemirujuće.
Najstrašnije pjesme nisu nužno one koje vrište nego šapuću. One koje ne plaše sablastima nego istinom o ljudskoj krhkosti, opsesiji i smrti. U mračnom okruženju, uz svijeće i ne nužno stari gramofon obučen paučinom ovih deset pjesama pretvorit će svaku Noć vještica u privatni horror soundtrack.
Prokopali smo desetak pjesama koje će stvoriti atmosferu tjeskobe, paranoje i čistog nelagodnog užitka savršenih za soundtrack nadolazeće Noći vještica.
1. Eminem – ‘Stan’ (2000)
Rap balada o opsjednutom obožavatelju koji piše sve očajnija pisma svom idolu završava brutalno i psihološki razoreno. Eminem pokazuje koliko tanka može biti granica između divljenja i ludila. ‘Stan’ je moderni horor bez noževa i maski, samo s olovkom i trakom.
2. Marilyn Manson – ‘Sweet Dreams (Are Made of This)’ (1995)
Obrada Eurythmics klasika pretvorena u industrijski košmar. Mansonu uspijeva ono što malo tko može, da već poznatu pop pjesmu pretvori u mračnu liturgiju o izopačenim snovima. Glas, tempo i sablasna produkcija čine ovu verziju jednim od najupečatljivijih glazbenih užasa devedesetih.
3. Slayer – ‘Dead Skin Mask’ (1990)
Inspirirana stvarnim serijskim ubojicom Edom Geinom, pjesma je gotovo audio rekonstrukcija njegova uma. Mračan, hipnotičan riff i uznemirujući govor djevojčice na kraju stvaraju klaustrofobičnu atmosferu čistog zla, stoga ovaj napad nije samo metal već ritual.
4. Nick Cave & The Bad Seeds – ‘Song of Joy’ (1996)
Nick Cave je majstor pripovijedanja o tami, ali ‘Song of Joy’ ide dalje kroz gotičku ispovijest o smrti, opsesiji i gubitku. Glas pripovjedača koji govori o ubojstvu svoje obitelji zvuči toliko hladno i suzdržano da jezivošću nadmašuje svaki film strave.
5. Nine Inch Nails – ‘Closer’ (1994)
Trent Reznorov manifest perverzije, kontrole i samouništenja. Elektronski industrial puls djeluje poput bića koje diše u mraku, a stihovi su toliko eksplicitni i iskreni da djeluju poput ispovijedi ludila. Definitivno nije pjesma za ples prije pogo uz kraj svijeta.
6. The Doors – ‘The End’ (1967)
Psihodelični ep koji je postao sinonim za smrt i raspad (posebno nakon što ga je Coppola koristio u Apocalypse Now). Morrisonov vokal zvuči poput hipnotičkog priziva, a finale pjesme incestuozni delirij čini je jednim od najjezivijih trenutaka u povijesti rocka.
7. Radiohead – ‘Climbing Up the Walls’ (1997)
Jedna od najhladnijih, najtjeskobnijih pjesama s albuma OK Computer. Thom Yorke pjeva o
mentalnim stanjima i unutarnjim demonima, dok orkestralna pozadina zvuči kao da dolazi iz noćne more. Tjeskoba je rijetko kada ovoliko opipljivo pretvorena u zvuk.
8. Johnny Cash – ‘The Mercy Seat’ (obrada Nick Cavea, 2000)
Cash, tada star i iscrpljen, pjeva o osuđeniku koji čeka smaknuće na električnoj stolici. Glas mu je ispovjedni, proročanski kao da se obraća iz zagrobnog svijeta. Pjesma o smrti, grijehu i iskupljenju postaje duhovni horor s country korijenima.
9. Massive Attack – ‘Angel’ (1998)
Spora gradacija, pulsirajući bas i vokal Horacea Andyja stvaraju osjećaj kao da se nešto neminovno približava. Pjesma se ne razvija, već pulsira, raste, prijeti. Idealna podloga za vožnju autocestom po magli ili za čekanje da nešto pokuca na vrata.
10. Billie Eilish – ‘bury a friend’ (2019)
Minimalistička, gotovo šapatna produkcija i vokal iz perspektive ‘čudovišta ispod kreveta’. Billie Eilish uspijeva spojiti pop i horor u estetski zastrašujuću cjelinu. Ovo je moderna verzija dječje uspavanke koja ne smiruje, već nemilosrdno budi.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube