Ako je itko sumnjao da dokumentarni film u Hrvatskoj može biti mainstream, slučajevi filmova ‘Fiume o morte’ Igora Bezinovića i ‘Mirotvorac’ Ivana Ramljaka dokazali su suprotno. Te se nakon praska kratkometražnog ‘Čovjeka koji nije mogao šutjeti’ Nebojše Slijepčevića dokumentarni film inaugurira kao gledateljski hit i temom društvenih rasprava, mimo specijalizirane kino publike. Jedan je postao globalni festivalski darling i prvi hrvatski pseudo-dokumentarac s ozbiljnim Oscar kampom, drugi je arhivsko-gerilski simbol cenzure i najbolja reklama za samoga sebe, nakon što ga od Benkovca do Zadra odbijaju prikazati. Jer koketira i komunicira neugodnom istinom i dokumentira je.
Rat i trauma su naš najisplativiji žanr
Bezinovićev ‘Fiume o morte‘ uzeo je sve što Rijeka jest i sve što Rijeka nikada nije uspjela do kraja biti. Grad-eksperiment, grad granica i grad sloboda i pretvorio ga u pseudo dokumentarnu igru s poviješću koja postaje bitnija od nakurnjaka i eurovizijskih šč penetracija brkatih pink sugrađana. Pobjeda na Rotterdamu, punokrvni festivalski status i povijesni izbor za hrvatskog kandidata za Oscara 2026. samo su šlag na tortu činjenici da je razigrani povijesni film bez ironije postao najgledaniji hrvatski dokumentarac svih vremena. Publika je očito gladna nečega između satire i povijesnog vampirizma, pa makar i kroz D’Annunzijevski iredentizam preveden u 21. stoljeće.
S druge strane, Ramljakov ‘Mirotvorac’, film o ubijenom osječkom policijskom načelniku Josipu Reihlu Kiaru, čovjeku koji je pokušao zaustaviti rat prije nego što je počeo, dobio je etiketu nepoželjnog od Benkovca do Zadra, mimo festivalskih odbora a do lokalnih zabraniteljskih ‘centara moći’, film je guran pod tepih. Rezultat? Više od 45.000 registriranih online gledatelja putem ponuđene aplikacije u redu čekanja koji su ga, ili će ga pogledati. Ne zato što im je bio ponuđen, nego zato što im je bio zabranjen. U zemlji u kojoj su zabrane najbolji PR, ‘Mirotvorcu’ su zabrane ponudile najbolju reklamu, a pogledati ga možete ovdje.
Uz hvalevrijedan uspjeh dojučerašnje neprimjetne forme – ako se radi o komercijalnim efektima, dolazimo do srži problema: kakvo je društvo u kojem su najgledanije i najzabranjenije teme još uvijek fašizam prije Drugog svjetskog rata i zataškana ubojstva iz Domovinskog rata? Koliko god govorili o ‘okretanju prema budućnosti’, hrvatska kinematografija, baš kao i hrvatska politika, hrani se traumama. Jer traume prodaju. Jer povijest, kada je krvava i kad nije do kraja razjašnjena, uvijek vuče gledatelja. Ne prodaje sex, kao u zapadnjački sodomogomiziranom svijetu, kako uče marketinške pop kulturne katedre. Rat. I posljedice istog.
Tko će snimati priče o životu?
A gdje su ono filmovi o životu, a ne samo smrti? Ima li mjesta za sadašnjost i budućnost? Gdje je dokumentarac o timu hrvatskih liječnika koji je prvi u svijetu izveo revolucionarnu operaciju prevencije raka? Gdje je ekranizacija uspjeha znanstvenika, inovatora, inženjera ili zataškanih nefilmskih kulturnih radnika čiji rad može inspirirati na globalnim bazama, a ne samo podsjećati na činjenicu nezdravog društva koje se hrani ratovima i korijenima bonvivanskog fašizma? Umjesto toga, društvo u kojem živimo nameće narativ da je jedino vrijedno gledati ono što nas dijeli i što nas boli.
View this post on Instagram
Bezinović i Ramljak su, svaki na svoj način, pogodili u živac – ne samo mentalnoj nejačadi, nego i filozofski podcrtali tragiku ekonomije ovih prostora. Jedan kroz ironiju povijesti, drugi kroz brutalnost sadašnjosti. Ali činjenica da nemamo producenata ni redatelja koji bi jednako strastveno snimio film o medicinskoj pobjedi tima medicinara u operativnoj borbi protiv raka govori također puno.
Hrvatski dokumentarac kao refleksija stvarnosti i dalje je zarobljen u paradigmi smrti, bilo kroz prošlost, bilo kroz politiku. Onog dana kad se pojavi film o znanstvenom čudu komunicirane budućnosti, daleko prije nego političkom zločinu, hrvatska publika će doista imati šansu vidjeti mir, a ne samo mirotvorce i ljude čija djela pobjeđuju hvaleći i slaveći život. Ne smrt.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube