Početkom srpnja tekuće godine, nakon kratkih i efikasnih ping pong pregovora s upravom prostora, zagrebački Hipodrom ugostit će Marka Perkovića Thompsona. S obzirom na njegovu dešnjačku reputaciju, to će bit daleko više od samo koncerta. To će biti jedan od najmasovnijih, najspektakularnijih i najkontroverznijih pop-kulturnih događaja u Hrvatskoj posljednjih godina, ako ne i cijelog novog milenija.
Dok su ranijih godina i desetljeća na istom mjestu ranije svirali globalni rock ili pop titani. sinonimi za urban movement, poput Rolling Stonesa, Red Hot Chili Peppersa, Metallice i Eda
Sheerana, sad će istu binu zauzeti čovjek čija je glazba nesumnjivo najvažniji izvozni proizvod hrvatskog desnog spektra i koji je jedini hrvatski izvođač zadnjih 35 godina sposoban napuniti takav prostor. A ima i pjesme o konjima, baš kao i Stonesi. Od njih još nije pobrao motive, kao od ABBE, Dela Shannona, Iron Maidena, srpskih narodnih pjesama, Drugog Načina i inih izvođača na čije se pjesme rado naslanjao tijekom karijere.
Lokalni izboru su iza ugla
Kalkulacija zarade, to jest cijena domoljublja je superjasna. Hipodrom može primiti do sto tisuća ljudi, a uz prosječnu cijenu ulaznice od 30 eura, prihod od prodaje karata zabit će se do 3 milijuna eura. Kada se odbiju troškovi organizacije i porezi, ZAMP-ovi, osiguranja, produkcija koncerta, ostaje barem 2 milijuna eura čiste dobiti. Čini se da domoljublje, kada se pretoči u komercijalni proizvod, ima vrlo konkretnu cijenu. I to je fascinantna točka ‘MP’
fenomena. Gledali ga bilo kao Muziku Potkapacitiranih ili Marka Perkovića.
View this post on Instagram
Thompsonov nastup nije samo koncert, on će biti manifestacija ideologije, dio političkog narativa i svojevrsni performans u kojem publika ne dolazi samo radi glazbe, već radi potvrde identiteta. Njegovi koncerti su rijetki, ali kada se dogode, oni su više od zabave – oni su kolektivno iskustvo onih koji se u njegovim pjesmama prepoznaju. Dok se liberalni i salonsko-ljevičarski atrofirani pseudointelektualni Zagreb pita kako je moguće da Thompson svira na istom mjestu gdje su nekada nastupali rock klasici, on i njegova publika likuju nad ovim simboličkim trijumfom. Tik pred nove gradonačelničke izbore.
Koliko košta domoljublje?
Naravno, postavlja se pitanje ne samo kulturnog standarda – je li ovo logičan nastavak
globalne trendovske komercijalizacije gdje publika bira, a organizatori se vode isključivo profitom? Ili je riječ o još jednom simptomu podijeljenosti društva, gdje Thompson nije samo glazbenik već politička činjenica? Njegov nastup na Hipodromu nesumnjivo će pokazati koliko je njegova publika spremna platiti za ‘domoljublje’, a čistih 2 milijuna eura zarade dokazat će da ideološki kapital može biti i vrlo unosan biznis. S druge strane, ostaje pitanje – ako patriotizam ima svoju cijenu, tko je u tom lancu doista idealist, a tko je samo vješt trgovac emocijama?
Na pitanje ćete kao i u svemu, rasiječete li posred Hrvatske, dobiti uvijek dvije istine. I onda će se istinoljupci krenut rukovat jedni ljevicom, drugi desnom. Za to vrijeme će MP Thompson fino kapitalizirati vječnu ulogu žrtve i glazbeni bezukus mase, nudeći im tuzemnu varijantu cajke umotane u zastavu, umjesto skraćene na minusu.
Nema nevinih. A braća Gallagher pričekat će reunion iza 2050. kad se treći puta okupe, tad ih možda Hrvati odaberu radije od svog Marka The Silnog.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube