Izložba crteža “Dobar dan i snoviđenja” talentiranog crtača Vladimira Tomića u Galeriji Matice Hrvatske u Zagrebu malo koga je ostavila ravnodušnim. Riječanin s diplomom Akademije primjenjenih umjetnosti, grafitima i street artom aktivno se bavi od 1998. godine pod pseudonimom Mosk. Sudjelovao je na brojnim festivalima, a radovi su mu objavljeni u mnogim svjetskim i domaćim publikacijama i časopisima posvećenim urbanoj umjetnosti.
Osim toga, osnivač je i gitarist riječkog benda Moskvä, a surađivao je s mnogim riječkim glazbenicima i bendovima, poput grupe ENI, Borisa Štoka itd. Autor je glazbe za filmove, a tijekom lockdowna se s djevojkom i blokom papira sklonio u Šibenik te kratio vrijeme crtajući.
Crtanje mi je postala meditacija
‘Dobar dan i snoviđenja’ naslov je aktualne lockdown izložbe lika imenom i prezimenom Vladimir Tomić, artističkog nicka Mosk, made not in Taiwan, but Rijeka. Kako, kada, gdje i zašto? Molim te u nekoliko uvodnih riječi od korijena nastanka ciklusa… do završetka izložbe u Zagrebu.
Uoči samog početka karantene i zatvaranja međugradske komunikacije, krajem ožujka, cura i ja smo odlučili kako će nam njezin rodni Šibenik biti dobro utočište pred novom i nepoznatom prijetnjom. S obzirom na to kako je auto bio prekrcan stvarima koje smo procijenili potrebnima u zbunjujućoj situaciji, blok kvalitetnog papira za crtanje i snop crnih kemijskih olovki bila je najbolja opcija, a i jedino što sam uspio stisnuti. A to se uskoro pokazalo dobrim izborom. Već u sljedećih nekoliko dana, bez razmišljanja o motivu ili ideji, a još manje cilju, crtanje mi je postala meditacija kojoj sam se rado prepuštao. Možda mi je takva atmosfera stvorila povlašteni položaj rasterećenosti ambicije kako će se rad na njima pretvoriti u ciklus koji bih predstavljao na izložbama. Baš kao i crteži, zamisao o izložbi je nastala, za mene, vrlo neočekivano.
Je li izložba prodajnog tipa i ima li nastavak turneje po Hrvatskoj? Što slijedi i koje je put izlaganja umjetnosti ovog tipa?
Ako se rasprodaju radovi, turneja će biti otkazana (smijeh).
Tko su bili ljudi zbog kojih si se navukao na crtanje i odakle uopće tvoj interes za crteže?
Imao sam sreće u svom odrastanju biti okružen glazbom, knjigama i likovnošću, te slušati i u tinejdžerskoj dobi, pretpostavljam da sam tražio svoj izraz koji sam tražio i nalazio u glazbi i grafitima. Crtanje je osnova likovnosti, a kad se sve čini nesigurno oko tebe, dobro je provjeriti svoje temelje.
Koje tehnike preferiraš? Kad te ulovi samokritičnost, u čemu si si dobar a u čemu se ne bi oprobavao? Ili nema tog ulja na platnu koje nećeš razvaliti…
Kemijska i papir mi i dalje otvaraju dovoljno neistraženog prostora a da nemam osjećaj da se gubim. Rekao bih ti svašta još o uljima na platnu, ali kako smo u razgovoru usred priprema pozor i baš na dan izložbe, preskočimo to za drugi put kad odlučim pokušati istražiti gubljenja na uljima na platnu 😊
Prihvatljivo lako postaje zabranjeno
Mimo tog akademskog dijela, ti si u tandemu s Lunarom jedan od najpoznatijih hrvatskih grafitera/writera. Kako taj street art komunicira s ovim izložbenim i koliko su zidovi isto izložbeni prostor, a kad prestaju biti vandalizam?
Ukusi se mijenjaju, stavovi se mijenjaju, politika, pa uzajamno s tim i moral. Nešto što se jučer činilo normalno, prihvatljivo lako postaje zabranjeno, kako možemo posvjedočiti na različitim primjerima u posljednje vrijeme. A zna se dogoditi i obratno. Paradigma oko grafita i street arta se promijenila u prednost protagonista i ljubitelja tog relativno novog izražaja. Kako će se to promijeniti u budućnosti, ne znam, niti je važno. Previše zbunjujuće mi se sve čini, pa uzmem kokice, zavalim se u kauč i samo gledam.
Bila mi je želja napraviti festival murala u Rijeci. Kad se otvorio natječaj za programe u sklopu EPK 2020, učinilo mi se kao dobra prilika prijaviti se. Srećom za nekoliko riječkih fasada, festival je odobren
Tvoja rola u projektu Rijeka 2020. i produžetak na 2021. s tim miš mašungom oko Rijeke kao europske prijestolnice kulture? Organizirao si jedan projekt. Možeš li nam ispričati nam neke najvažnije crtice o tome, jer se doima da je to bio jedan od rijetkih efektno završenih u sklopu cijelog tog senzacionalno napumpanog projekta kojem je korona u neku ruku sjajno došla kao izgovor za papazjaniju drugog tipa.
Bila mi je želja napraviti festival murala u Rijeci. Polako sam slagao plan poučen iskustvom nekoliko festivala na kojima sam sudjelovao proteklih godina. Nakon sto se otvorio natječaj za programe u sklopu EPK 2020, učinilo mi se kao dobra prilika prijaviti se svojim prijedlogom. Srećom za nekoliko riječkih fasada, festival je odobren. Taman kad se činilo kako se stvari zahuktavaju i da nakon kišnog otvorenja dolazi vedrije vrijeme , znaš-već-što se uplelo i zaokrenulo planove.
Ubrzo mi se pridružio Dominik Grdić iz udruge Akumulator kako bismo lakše preraspodijelili organizacijske odgovornosti. Važnu ulogu su s producentske strane odigrali Bernard Koludrović i Jelena Popovic te Lucija Polonijo. Lako smo se adaptirali na promijenjene uvjete, što epidemiološke, što financijske, i nastavili s programom. Umjesto planiranih tjedan dana, festival se održao u dva termina, ljetnom i jesenjem. Možda se na trenutke činilo izazovnim, ali realizirali smo sve planirano. Ove godine slijedi nastavak.
Ponešto o inspiraciji i trenutku baš stvaranja. Kad pričamo off the record, uvijek ispadne neplanski i pitanje bubrega i potrebe iznutra. Jesi se ikad analizirao što te goni?
Kad osjetim da me nešto goni, spremim kemijsku u čep i idem prošetati ili pojesti jabuku.
A glazbeni dio? Bend Moskva je trenutno u hibernaciji. Nakon nekoliko albuma i pozicije finog očuvanja margine rock and rolla s riječke strane, trenutno te u tom dijelu nema već neko vrijeme. Jer?
Možda me počelo goniti, ali se zaustavilo na vrijeme. Zasad je u statusu – mirovanje na sav glas.
Pokušavam se prilagoditi na okolnosti koje ne mogu promijeniti
Je li te ikad vuklo raditi i oprobati se u nekim novim i drugim vizualnim formama, tipa animacije?
Ne dovoljno da bi se misao potrajala dulje od dvije sekunde. Ruku na srce, inače ne obilujem mislima koje traju dugo.
Stanje na tržištu umjetnina kod nas. Kakvo stvari funkcioniraju u zemlji ekonomske imitacije kakva je Hrvatska. Može li lik poput tebe živjeti samo od svog rada? Primjerice da si nezaposleni slobodni crtač (umjetnik) koji godišnje proizvede ciklus od 30-ak slika – ima li i tko su ljudi koji uzimaju komad artworka po 10 ili 15 000 E ili više?
Ja samo crtam, ne trudim se razumjeti niti se zanositi da razumijem poduzetništvo. Čekaj, nudiš li svoje menadžerske usluge? (smijeh).
Situacija s lockdownom mi je donijela, dosad, ipak puno lijepih stvari. Ne mogu promijeniti okolnosti, pa onda barem pokušam prilagoditi sebe unutar toga. Uvjeti u kojima sam trenutačno odgovaraju mom tempu
A u inozemstvu? Koji je uopće put proboja novog, mladog, neafirmiranog autora s Kvarnera blizu Balkana? Moraš li imati svoju galeriju/galerista i agenta prodavača umjetnina s dobrim lobinzima i špagama po svijetu da te izdila nekom novom Warholu koji će reći wow Mosk, evo Ellon Musk, moraš imat novog Moska za 3 milijuna dolara. I taj te cimne i kaže želim te, a onda ti agent pobere 70% od 3 milijuna dolara i ti si ipak sretan. Ili?
Možda postoji uzorak, nisam ga pronašao, a dok se ne dogodi, neću ti ni to znati reći.
Nemoguće i neizbježno pitanje i nastavak zapravo na početak – rad u lockdown covid uvjetima iz tvoje perspektive. Preživljavanje? Životarenje? I bi li, da nemaš stalan posao u riječkom HNK, mogao uopće živjeti životom slikara ili su oni isto kao i pisci polako regrutirani u drvene stare zanate…
Situacija s lockdownom mi je donijela, dosad, ipak puno lijepih stvari. Ne mogu promijeniti okolnosti, pa onda barem pokušam prilagoditi sebe unutar toga. Uvjeti u kojima sam trenutačno odgovaraju mom tempu, ali i taj tempo se može promijeniti. Na mnogo stvari se prijetilo, ili obećavalo, kako će izumrijeti ili će ih stroj zamijeniti, pa su se uspjele održati. Zvuci kao pokret otpora iz SF-a, ali mi se ipak čini da se stvari uzajamno razvijaju, bez sukoba, iako se svi trude prikazati obratno, zar ne?