Svijet filma i umjetnosti ostao je bez jednog od svojih najvećih vizionara – Davida Lyncha. Od danas se tuguje zbog gubitka jedinstvenog autora čija djela će zauvijek ostati kao svjetionici umjetničke slobode i neograničene mašte.
‘S dubokim žaljenjem mi, njegova obitelj, objavljujemo odlazak čovjeka i umjetnika Davida
Lyncha. Cijenili bismo malo privatnosti u ovom trenutku. Velika je praznina u svijetu sad kad više nije s nama. Ali kako bi on rekao: ‘Držite oko na krafni, a ne na rupi.’ Prekrasan je dan zlatnim suncem i plavim nebom obasjan’, napisano je u objavi na službenom redateljevom profilu na Facebooku od strane članova Lyncheve obitelji.
View this post on Instagram
Vizionar čiji nadrealni svijet zauvijek mijenja kinematografiju
Njegova djela, prepoznatljiva po nadrealnim motivima, atmosferi miješanja sna i stvarnosti te osebujnom osjećaju za zvuk, ostaju neizbrisiv dio svjetske kinematografije, a filmovi i serije postavljaju brojna pitanja, nudeći malo odgovora, ali otvarajući vrata osobnom doživljaju. Ogroman utjecaj njegova potpisa osjeća se u djelima redatelja poput Quentina Tarantina, Charlieja Kaufmana i Denisa Villeneuvea.
Rođen u Missouli, u državi Montana 20. siječnja 1946. Njegov otac Donald Walton Lynch bio je znanstveni istraživač, dok je majka, Edwina Lynch (djevojački Sundholm), zvana Sunny, bila učiteljica engleskog jezika čiji su preci u Ameriku doputovali iz Finske u 19. stoljeću.
View this post on Instagram
Lynch je karijeru započeo eksperimentalnim kratkim filmovima poput ‘The Grandmother’ (1970.), dok je prvi dugometražni film, kultni SF horor ‘Eraserhead'(1977.), odmah privukao pozornost kritike i publike. Ova mračna, snovita priča o čovjeku zarobljenom u bizarnom svijetu postindustrijskog otuđenja postala je kultni klasik, otvarajući vrata Lynchovu jedinstvenom stilu.
Uslijedio je niz uspješnih i raznovrsnih projekata: ‘Čovjek slon’ (1980.) – dirljiva biografska drama o tragičnom životu Josepha Merricka donijela mu je osam nominacija za Oscara, dok je ‘Dina’ (1984.) predstavila njegovo viđenje epohalne znanstvenofantastične priče, unatoč kreativnim kompromisima koje je morao napraviti tijekom snimanja.
Pomicao je granice filma i televizije
Filmom ‘Plavi baršun’ (1986.) Lynch je zaronio u mračne sjene američkog predgrađa, kontrastirajući nevinu idilu s uznemirujućim silama koje se skrivaju ispod površine. Upečatljivi likovi, poput Dorothy Vallens (Isabella Rossellini) i Franka Bootha (Dennis Hopper), donijeli su duboke psihološke slojeve, dok je film otvorio vrata postmodernističkoj kinematografiji. Njegov spoj erotike, nasilja i mistike ostavlja gledatelje duboko zamišljenima, pribirajući mu kultni status među filmofilima zbog sklonosti bizarnom.
Televizijska serija ‘Twin Peaks’ (1990.–1991., 2017.) spojila je sapunsku operu, krimić i nadrealizam, uvodeći milijune gledatelja u zagonetni svijet malog američkog grada. Istraga o smrti Laure Palmer bila je mnogo više od priče o zločinu – to je bio portal u onostrano, gdje snovi, simboli i dvosmislenosti grade nezaboravnu atmosferu. Lynch je i ovdje koristio zvuk na jedinstven način, u suradnji s dugogodišnjim skladateljem Angelom Badalamentijem.
Novi festivalski i kultni uspjeh ‘Divlji u srcu’ (1990.), s Nicolasom Cageom i Laurom Dern, donio je osvježavajuću mješavinu ljubavne priče i nadrealnog nasilja, osvojivši Zlatnu palmu u Cannesu. Uslijedit će ‘Izgubljena autocesta’ (1997.) i ‘Mulholland Drive’ (2001.) ne bi li nastavili Lynchovu fascinaciju ljudskom podsviješću, labirintima identiteta i fragmentiranom naracijom. ‘Mulholland Drive’ koji je započeo kao neuspjeli televizijski pilot, postao je jedno od najhvaljenijih ostvarenja suvremenog filma, a Naomi Watts ostvarila je ulogu karijere. Osobito su bile zapamćene senzualne lezbijske scene. Posljednji dugometražni film ‘Inland Empire’ (2006.) predstavljao je Lynchov najeksperimentalniji rad, snimljen digitalnom kamerom i ispunjen slojevima metafikcije i snolikih slika, mahom ne osobito hvaljen od kritike.
Uz rad na filmu, Lynch je bio i strastveni glazbenik
Sam je skladao glazbu za brojne svoje filmove, kreirajući zvučne pejzaže koji su dodatno naglašavali atmosferu njegovih priča. Njegovi albumi, poput ‘Crazy Clown Time’ (2011.) i ‘The Big Dream’ (2013.), istraživali su alternativne glazbene pravce, miješajući blues, elektroniku i nadrealne tekstove. Osim filma i glazbe, Lynch je bio posvećen slikarstvu i fotografiji, kao i promicanju transcendentalne meditacije kroz svoju zakladu, vjerujući da unutarnji mir može promijeniti svijet. Također, bio je umjetnik koji je pomicao granice i poticao gledatelje na introspekciju a posljednjih je godina održavao iznimno zabavan snimajući začudne minimalističke videe sa svog You Tube kanala, primjerice neobične prognoze vremena.
Nikad prilagođen i nikad pristajao na ladice i kalupe, desetak je godina od sredine 80-ih do sredine 90-ih slovio je kao ljubitelj kritike i festivalac, ali za vječnost je ostavio brojna spomenuta djela i ogroman utjecaj.
Brojni suradnici i fanovi se opraštaju od velikana na društvenim mrežama, dok obitelj redatelja moli za privatnost i poštivanje premisa njegova neobičnog redateljskog genija i vizionarstva.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube