Jelena Pajić, dugogodišnja radijska i televizijska novinarka, zaštitno je lice informativne emisije “RTL Danas”. Rođena Zagrepčanka novinarsko je iskustvo gradila kroz brojne priče, reportaže i intervjue, a vodila je i razne radijske i televizijske emisije.
Prije odlaska na RTL, provela je 13 godina na HTV-u te je, među ostalim, vodila TV Bingo, gdje ju je zamijenila Mirna Maras Batinić. S Jelenom razgovaramo o izazovima posla na televiziji, privatnim i poslovnim planovima.
Kad je i kako novinarstvo ušlo pod kožu? Jesi li to znala od malena ili se događalo postupno?
Kao mala sam htjela biti balerina, vila ili princeza, ha ha ha… Novinarstvo nije tada bilo na popisu. Ali nakon što sam počela volontirati na radiju na drugoj godini faksa, vidjela sam da je to posao kojim se želim baviti. I nekako bih uvijek prije rekla da sam više voditeljica nego novinarka.
Voditeljstvo je došlo potpuno slučajno
A TV voditeljstvo? Je li bilo nekih specifičnih uzora tipa “E, ja bih htjela biti ovoliko dobra”?
TV voditeljstvo je došlo potpuno slučajno. U to vrijeme kad sam počela raditi na ekranu, nisam imala puno angažmana na radiju pa nisam željela odbiti takav posao. Tako da sam na TV-u završila, rekla bih, slučajno. No, pokazalo se da to nije takav bauk, brzo sam se snašla i nakon možda 6 mjeseci reporterskog posla predložili su mi da probam i onaj voditeljski. I to je bilo to.
Ponekad zaljubljeno maštam o tome kako bih rado vodila neku farmu konja, ili radila nešto sa zemljom, uzgajala cvijeće…
Postoje li još forme kojih se u novinarstvu nisi doticala u dosadašnjoj karijeri, a voljela bi jer bi predstavljale profesionalne izazove?
Voljela bih snimiti dokumentarni film. Što je apsolutno maštarija i sama ideja da idem u to je zastrašujuća. Ali da… Svojedobno sam se ulovila kako razmišljam o tome kako bi bilo slagati dokumentarac o ansamblu LADO. Ideja se javila prije više godina, ali za sada je još samo ideja.
A izvan novinarstva? Kažu sociolozi da bi svakih 7, 8 godina trebalo mijenjati profesiju ili bar moduse unutar profesije kako bi se zadržala vitalnost i efektivnost posla koji se obavlja… Je li to na tragu i tvojih razmišljanja ili ne baš?
Definitivno, slažem se. I hrpa je toga što bih radila. Ili probala raditi. Mislim da je u redu mijenjati posao i na taj način napredovati. Smiješno je jedino što ponekad zaljubljeno maštam o tome kako bih rado vodila neku farmu konja, ili radila nešto sa zemljom, uzgajala cvijeće… Nedostaje mi vidjeti stvarne rezultate rada – kada posiješ nešto i vidiš kako raste.
Tvoje promjene su zasad bile u radu na dvije velike nacionalne TV kuće. Sličnosti i razlike između državne i privatne televizije u smislu pristupu poslu i odgovornosti spram gledatelja i sadržajnog krojenja programskih shema?
Razlike su velike i ima ih na svim razinama. Ali na kraju se svode na odgovorne pojedince koji se brinu za posao koji rade, važno im je da naprave dobar proizvod, neovisno o tome što im stoji na putu. Ljudi koji će se pobrinuti da naprave dobru stvar neovisno o nadređenim urednicima, šefovima, politika koje možda kompanija ima.
Privatna i poslovna ja su potpuno drugačije
Kako se korona godine reflektiraju na tvoj privatno poslovni svijet? I koliko je privatna Jelena slična poslovnoj TV voditeljici Pajić?
Veliki dio prošle “korona-godine” sam tvrdila da je najgora godina ikada. Na kraju je ispala jedna od ljepših privatno. I privatno i poslovno sam dobro. Većinom zdrava, okružena dragim ljudima, u kontaktu s mnogima koje volim.
A privatna i poslovna ja… Ma totalno su drugačije. Takav je moj dojam. Imam osjećaj da sam na ekranu jako ozbiljna, uostalom emisija u kojoj radim to i zahtijeva. Privatno sam puno opuštenija i veselija.
Bude li katkad teško zadržati profesionalnost pri čitanju vijesti kad čitaš neke dnevne bedastoće s dnevnog političkog prostora pa ti zaigra i zatitra “mali Šprajc” koji bi bacio komentar? Ili se strogo odvajaš od svog posla pa se uloga talking heada dokine?
Šprajc je samo jedan. 🙂 Meni se prije dogodi da mi kod nekih tužnih vijesti ili emotivnih priča puca glas kad iza njih bilo što moram reći. Ili kad sam super ponosna na kolege kad primaju neku nagradu, pa se oči napune suzama od veselja i sreće.
View this post on Instagram
Agendi i planova pojedinaca sigurno ima, no mi se trudimo pokriti sve strane, dati informaciju i prepustiti gledateljima da donesu svoje mišljenje
Nosiš li katkad posao doma? U smislu opterećenja ili u smislu sreće što traješ u tom zvanju i zanimanju?
Iskreno, trudim se sve obaviti na poslu i posao minimalno nositi doma. Naravno da razmišljam o emisiji koja me čeka sutra, ili reportaži koju snimam krajem tjedna. Razmišljam što i kako, kako to napraviti što bolje i zanimljivije. Ovo je posao koji ne staje. Ali cijenim i svoje slobodno vrijeme.
Televizija i dalje ima svoju težinu
Koliko su se mediji promijenili od vremena kad ih pratiš i traješ u njima, naspram ovoga u što se pretvaraju u 21. stoljeću? Imaš li dojam da su od servisera vijesti i javnosti postali pomalo serviseri raznih agendi samo na fino plasirane i suptilne načine pa zapravo sve više koriste moć pri oblikovanja javnih mnijenja?
Razumijem što misliš reći, ali nemam taj dojam. Barem ne iz redakcije RTL-a Danas. Svi kolege, urednici i novinari trude se dati informaciju koja će dobro doći gledateljima, koja će im biti korisna ili ih ponekad zabaviti. Agendi i planova pojedinaca sigurno ima, no mi se trudimo pokriti sve strane, dati informaciju i prepustiti gledateljima da donesu svoje mišljenje.
Odnos weba kao vodećeg medija novog milenija s TV-om, kao još uvijek dovoljno jakom, ali sve više sporijem i zastarjelom divu prošlog stoljeća?
Web je odlična stvar – najbrži medij. Ali imam osjećaj da TV i dalje ima svoju težinu. Hoće li je izgubiti, u potpunosti ili samo djelomično, kada će se to dogoditi i kako će to izgledati – moram priznati da se ne bavim time. Sada i ovdje! Jedino tako…
U kojim segmentima svog posla najviše guštaš, a u kojima manje?
I dalje me najviše veseli upoznati nove drage i pametne ljude. Ili posjetiti mjesta koja još nisam posjetila i otkriti, primjerice u Zagrebu, divne kutke koji me oduševe, a nisam ih u svojih dosta godina otkrila. Najmanje guštam u onim danima kad ne uspiješ udahnuti od hektike i cirkusa. Sva sreća pa je takvih mnogo manje od onih prvih…
Jako volim plesati
Tko su kolegice ili kolege s domaćeg medijskog prostora čiji rad iznimno cijeniš? Nevezano za medij u kojem traju i redakcije u kojima su…
Najviše cijenim sve kolege – novinare, urednike, snimatelje, tonce, šminkere, kostimografe – koji svoj posao vole, obožavaju, rade sa strašću. Koji se uvijek trude napraviti više. Pomaknuti granice, isprobati nešto novo. Svatko takav je prava inspiracija.
A kad bi mladim generacijama i naraštajima koji se opredijele za poziciju TV voditelja/voditeljice mogla i morala savjetovati – na što bi im skrenula pozornost da nikad ne rade ili da obavezno rade pri što kvalitetnijem pristupu poslu?
Uf, teško je to sažeti. Budite svoji, ali i ponizni, radišni, vrijedni. Gledajte druge kako rade, učite od njih. Pitajte ako ne znate, to nije sramota. Isprobavajte nešto svoje. Trudite se. Isplatit će se…
Moje danas i sutra – ma tko će to znati. Jedan tren i sve se mijenja. Na bolje ili lošije. Tako da je jedino sada i ovdje
Što su, osim putovanja, strasti i hobiji kojima nadomjestiš eventualne stresne trenutke na poslu?
Salsa. Ples općenito. Jako volim plesati. Žao mi je što već dugo nisam. Nikako da se vratim. Ali budem. Obećavam to javno 🙂
Obožavam svoje najbliže, volim vrijeme koje provodim s njima. Klopu i cugu u kojoj guštamo, mjuza koju slušamo, zafrkancije koje imamo… Rekao bi netko – male stvari. A one su najveće na svijetu.
Tvoje jučer znamo, kakvo je tvoje danas, a u kojem bi smjeru moglo poći tvoje sutra?
Moje danas i sutra – ma tko će to znati. Jedan tren i sve se mijenja. Na bolje ili lošije. Tako da je jedino sada i ovdje. A trenutačno je sunčano, toplo, ptičice se čuju kroz redakcijski prozor, posao je pri kraju… Kod kuće me čekaju moji najdraži, neki slatkiš i neki dobar film. Nema boljeg.