Ako ste bili ljubitelji originala onda vam ne treba objašnjavati puno potrebe za nastavkom Tim Burtonove zagrobne zezancije s anarhičnim duhom Beetlejuiceom iz 1988. u kojoj ste osim darkerskog senzibiliteta i mračno humorne estetike morali poludjeti za dinamičnom interpretacijom Michaela Keatona u ulozi prugastog nesavladivog duha.
Svima drugima može biti prilično nejasno odakle potreba i financijska kalkulacija za višekratnim izgovaranjem imena nestašnog duha. No, kako su fanovi Adams Familyja preživjeli franšizu i kako je u međuvremenu od originala plasirano i nekoliko sezona animirane TV serije za djecu, zgode nestašnog duha su imale svoj raison d` etre a bez rizika slizavanja i razvodnjavanja franšize što se desilo, primjerice, Ghostbustersima.
Znanstveno fantastični komični horor „Beetlejuice Beetlejuice“ ne računa kao većina nastavaka na puku rekapitulaciju i ponavljanje originalnih hookova i momenata koji su palili originalu prije interneta samo zato jer su palili u originalu, već se motivski naslanja na likove i postavke priče, ali dodajući nove likove i upgrade novim vremenima. Trideset i šest godina nakon događaja u Beetlejuiceu, obitelj Deetz vraća se kući u Winter Riveru nakon neočekivane smrti Charlesa Deetza. Lidijin život se okrene naglavačke kada njezina buntovna kćer tinejdžerica Astrid otkrije tajanstvenu maketu grada na tavanu i slučajno se otvori portal u zagrobni život, oslobađajući Betelgeusea.
Scenaristi Gough&Millar nisu pretjerano gubili vrijeme zapetljavanjima dramaturških dijelova priče koliko se posvećujući opravdanjima i karakternim zez momentima starih i novih likova.
Burton nas vodi u novi svijet zabave bez ograničenja
Mimo svakog pojavljivanja Michaela Keatona koji će biti nominiran za Oscara za sporednu ulogu u kojoj je dao bazu modela za Jack Nicholsonovog Jokera i koji je apsolutni funtime highlight filma, poduplani Beetlejuice ugošćuje cijelu galeriju poznatih ili novouvedenih likova od kojih su Winona Ryder kao Lydia (ex teenagerica iz prvog dijela), a danas njena kći Jenna Ortega apsolutno dominiraju showom obitelji i novim avanturama između zagrobnog i ovozemaljskog. Uvođenje Burtonove drage Monice Bellucci i likova poput Williama Defoea ili Dannyja Devita Burton naglašava potrebu za zabavom, uz jednako karikiranu i pretjeranu Catherine O Hara koja samo dodatno rasplamsava gotovo sitcomovsku postavu scena, kao i u prvom dijelu.
I dok je prvi dio s današnje perspektive podosta zastario, mimo sjajne početne dosjetke, scene obiluju praznim hodom, efekti su na rubu parodije, dotle se uz 100 milijuna $ budžeta pretjerivanje nastavka ne dokida na suludo utrošenom CGI-u ili nakrcanim specijalnim efektima. Tim Burton ima svoj svijet, ideju lijepog, zabavnog i pritom mu estetika ne pati ako propusti imati Johnnyja Deppa u filmu.
Zabavno je, drugačije, ne robuje cancel ni woke kulturi pretjerano i izgleda kao film za sve ljubitelje groteske bez potrebe žanrovskih definiranja.