‘Majmun’ redatelja Osgooda Oza Perkinsa (sina Anthonyja ‘Psiha’) je najnovija filmska adaptacija kratke priče Stephena Kinga iz 1980. koja prati blizance Hala i Billa nakon što pronađu starinsku igračku majmuna u tavanu, pa potom svjedoče nizu jezivih smrti svaki put kad se okrene ključ na igrački. Ah, neviđenih li stephenkingovskih motiva.
Postoji, ili ako ne postoji trebala bi postojati, niša filmofila čiji se filmski aktivizam ima dokidati u traženju prestanka ekraniziranja baš svega što Stephen King dotakne, jer ne samo da ne garantira dobar predložak, već se zamor motiva i materijala osjeća dobar niz godina. Jer recikliranje zbog recikliranja pod novim naslovom ima opravdanje možda samo u ekonomici producentskih izračuna. Svim drugim segmentima eksploatatorskog kino lanca postaje zamorno.
View this post on Instagram
Film ne uspijeva izmaći prosječnosti
Novi film nije iznimka i svjedoči tome da se autor predloška mora šlepati na raspoloženost redatelja koji će poput Oza Perkinsa pokušati od štanceraja, kombinacijom horornih i humornih elemenata, dobiti gledljivije djelo nego mu predložak nudi.
Film se bavi temama sudbine, smrti i naslijeđa, istražujući kako prošlost oblikuje sadašnjost likova. Kombinirajući horor s crnim humorom i grotesknim elementima, redatelj nedavnog hita ‘Longlegs’ spašava koliko se spasiti da, ali ne uspijeva potpuno odgurnuti stereotip od prosječnosti. Glumački pritom Christian Convery dupla ulogu blizanaca Hala i Billa kao klinaca, dok Theo James i Colin O’Brien uspješno utjelovljuju odrasle verzije ovih likova, pomažući redatelju iz ničega napraviti nešto.
‘Majmun’ se, u poredbi prema drugim uspješnim Kingovim novelama (‘It’, ‘Misery’, ‘Stand By Me’, ‘Shining’), izdvaja i po tonu i stilu. Dok su prethodne adaptacije često ozbiljne i dramatične, ‘Majmun’ dostavlja mračnu komediju i grotesku kojim se, kao i sam, opravdava zbog prihvaćanja zadatka bez adekvatnih alata.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube