Minimalistički postavljen psihološki triler prema funkcionalnom scenariju Williama Gilliesa, Hallow Road dobrim dijelom prati vožnju dvoje roditelja u autu, u noći, do mjesta odakle ih navigira njihova 18-godišnja kćerka koja je pretrpjela automobilsku nesreću sa žrtvama.
Cijeli je film postavljen u gradnju napetosti kroz njihov telefonski razgovor, kombinirajući i varirajući žanrovski različite motive ‘Lockea’ ili ‘Daddio’ filmova, čija se radnja također ili kompletno ili većinski smješta u vožnju, dočim se plot twistom objašnjava sve ono što slutimo. Ili ne.
View this post on Instagram
Funkcionalna drama s disfunkcionalnim krajem
Do samog kraja scenarij je više nego upotrebljiv i funkcionalan u gradnji napetosti, ali tada, kao i u većini slučajeva, crescendo sklizne dotad sjajno dramski građenom i uvjerljivom kombiniranju. Bez spoilanja i brljanja kraja, Rosamond Pike u ulozi majke je najjači adut filma, jednako kao što joj je više nego funkcionalan partner Matthey Rhys u ulozi supruga. Pike je na svojim leđima iznijela dobar dio uvjerljivosti drame, Rhys joj asistira funkcionalno i dobro, premda bi bilo efektnije vidjeti neko poznatije lice koje bi vizualno više konveniralo Pikeovoj.
Ovo je film odluka, izazova, dvojbi koje su poznate svim funkcionalnim obiteljima svijeta u kojem se povlači vrlo tanka linija između dobra i zla. Pratiti racionalizacije roditelja pri pokušaju razumijevanja što se dogodilo kćerki je više nego efektno izvedeno. Sve drugo je u domeni propuštene prilike s nezadovoljavajućim krajem. Uz više pažnje, ovo je moglo biti jedno od remek djela žanra.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube