Film Splitsville scenarista i redatelja te glumca Michaela Angela Covina i koscenarista i glumca Kylea Marvina, nosi aureolu nezavisne komedije koja se želi nasloniti na tradiciju brbljavih filmova Judda Apatowa, u kombinaciji s braćom Farrelly, ali i ponuditi vlastiti, drastičniji pogled na suvremene intimne odnose. Polazište je pritom prilično jednostavno; brakovi i veze više nisu što su nekad bili, granice se brišu, pravila postaju fluidna, a ono što ostaje jest golema količina nesigurnosti i ranjivosti karaktera koji istražuju modernizam u vezama i psihološke granice monogamije. Covino i Marvin scenaristički u taj prostor ulaze bez želje za moraliziranjem, ali i bez straha od apsurda pa im film stoji negdje između komedije nelagode, romantične farse i groteske.
Priča o Careyju (Kyle Marvin), ostavljenom suprugu koji utočište traži kod prijatelja Paula (Michael Angelo Covino) i Julie (Dakota Johnson), na prvu djeluje kao poznata platforma za introspektivnu komediju no ubrzo se pokazuje kako ne teži introspekciji koliko ekstrovertiranom razgolićavanju i likova i tijela i emocija. Saznanje da njegovi domaćini žive u otvorenom braku postaje katalizator za niz situacija u kojima humor i tragedija neprestano mijenjaju mjesta. Careyjev bijes, kada nakon otkrivene prevare izlijeće iz auta i trči satima dok ne naiđe na prijatelje, jest i parodija i metafora, smijeh proizlazi iz pretjerivanja, istovremeno otkrivajući djetinjasti očaj muškarca kojem se urušava svijet.
View this post on Instagram
Žene kao ogledalo muških slabosti
Takvih je trenutaka u filmu podosta, pri čemu neki funkcioniraju kao duhovite minijature, a drugi dotle prelaze granicu vulgarnosti koja više iritira nego zabavlja. Scena prometne nesreće s početka filma, u kojoj glavni lik tijekom oživljavanja unesrećene nehotice stoji s penisom izvan hlača, paradigmatski je primjer Covinova i Marvinova pristupa. U želji da neugodnost pretvore u komediju, autori riskiraju pretjerivanje koje više govore o njihovoj potrebi za šokom nego o likovima samima. Balans između potrebe da se ismije ranjivost i potrebe da se izazove publika stalno oscilira, što filmu daje živost, ali i nestabilnost.
View this post on Instagram
Glumački ansambl vješto nosi strukturu i relativno uvjerljivo reflektira međuljudske odnose u kojima Marvin kao Carey utjelovljuje poraženog i istodobno smiješnog muškarca, Covino daje slojevit portret liberalnog muža koji vlastite ideje ne zna podnijeti kad se obiju o njegov ego, dok Johnson i Arjona svojim izvedbama nadilaze činjenicu da su njihovi likovi često napisani kao refleksije muških problema. Njihova prisutnost daje filmu karakternu težinu koja scenariju povremeno nedostaje. Upravo u tom disbalansu otkriva se i najveći nedostatak filma – žene postoje, ali rijetko dobiju autonomiju. Njihova je funkcija prvenstveno pokazivanje i prokazivanje muških nesigurnosti.
Film koji ne pokušava ugoditi gledatelju
Vizualno, Splitsville koristi idilu obalnih vila i prostranih interijera kako bi stvorio kontrast s emotivnim kaosom glavnih protagonista. Kamera i mizanscena često podsjećaju na komediju karaktera u skučenim prostorima, dok otvoreni kadrovi obale naglašavaju ispraznost slobode bez granice, što filmu daje estetsku konzistenciju, ali ga ne spašava od dramaturških slabosti. Tempo, energičan na početku, postupno se razvodni, kulminacija se dešava skokovito ali stihijski, bez doživljaja da je prethodna drama uistinu dovela do katarze karaktera.
U odnosu na Apatowa, Covino i Marvin dijele fascinaciju muškim slabostima, prijateljstvima i ljubavnim kompromisima, ali za razliku od Apatowa ne traže toplinu ni sentimentalno pomirenje. Njihov svijet nema iluzija, veze su polja sukoba, dogovori su krhki, a iskrenost se pokazuje kao najopasnije oružje. Humor proizlazi iz nelagode i šoka, ne iz nježne prepoznatljivosti. Time Splitsville nije film koji želi gledatelju ugoditi, nego ga podsjetiti koliko su i smijeh i bol nerazdvojivi dijelovi seciranja veza i naizgled funkcionalnih muško-ženskih odnosa.
Rezultat je nesavršen, ponekad iritantan, ali povremeno zabavan film čiji gegovi mogu izazvati smijeh ili frustrirano kolutanje očima, ali u svakom slučaju ne ostavljaju ravnodušnim. Splitsville pokazuje kako suvremena komedija može, ako ništa drugo, demontirati romantične iluzije i natjerati nas da razmislimo koliko su naši vlastiti odnosi bliži apsurdu nego idealu, kad pokušavamo razumijeti ili prigrliti nafalni modernizam i trendove labavljenja veza novog milenija povrh odbacivanja tradicionalističkih pogleda na odnose vremena naših roditelja.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube