Intimna, topla priča o generacijskim odnosima i običnim trenucima u životu jedne porodice, osim kritičarskog darlinga, vrsta je regionalnog toplog, uslovno rečeno „malog filma“ koji bi u drugim kontekstima mogao nositi sijaset regionalnih nagrada slaveći svakodnevnost života kao kontravrijednost u svijetu fejk spektakala ili prerazvikanih biopicova uključujući recentne Tomu ili Dražena.
Njegov susjedski ton, lišen velike dramaturške pompe i patosa nudi emo deptove kroz prizmu svakodnevnih trenutaka, evocirajući novu estetiku koju nazivaju “novom srpskom filmskom nežnošću”. Otprilike na tragu pozitivnog huka i usmene predaje koja je pratila dječju ljetnju komediju „Leto kad sam naučila da letim“, u prilagođenim uvjetima konteksta regionalno balkanskog ex Yu filma, mogla bi funkcionirati i kao tuzemna verzija američkog indie momenta viđenog kroz Little Miss Sunshine ili Juno.
Oslanjajući se na međuljudske odnose i vrijednost obitelji, ‘Za danas toliko’ je smješten u centralnu provincijsku Srbiju, van urbanog Beograda. Prikazujući pejzaže Šumadije kroz svakodnevne interakcije porodice Šarenac, Đorđević se fokusira na odnose među likovima kao onaj bitni moment križaljki koje kroz prizmu malih stvari šire big picture. S naglaskom na transformativni značaj sitnica poput obiteljske večere ili zajedničkog pravljenja čupavaca, redatelj uspješno koristi ruralni ambijent za stvaranje ljudske i autentično tople atmosfere čija nostalgija za jednostavnostim svakodnevnim životom krije veliku emo snagu. Osobito u svijetu jeftinih regionalnih ili globalnih spektakala čija se podražajnost svodi na krive fokuse vatrometa.
Intimna priča koja ističe ljepotu svakodnevnog
U usporedbi s nedavnim srpskim hitovima kao što su ‘Toma’ ili ‘Južni vetar’ ili tuzemnim ‘Draženom’, koji su fokusirani na grandiozne narative i široku publiku, ‘Za danas toliko’ je znatno introspektivniji. Dok Toma ili Dražen evociraju drugu vrstu nostalgije kroz priču o legendarnoj ličnosti, Južni vetar koristi akciju i kriminalnu tematiku za privlačenje masovne publike, Đorđevićev film traži intimniji odnos s gledateljima. Obraća se manjem, ali posvećenom segmentu filmofila spremnih čitanju među recima, prepoznavanju art vrijednosti u svakodnevnim situacijama i jednostavnosti naracije principima ‘manje je više’.
‘Za danas toliko’ balansira umjetnički i komercijalni pristup time što ga emotivna priča i vizualna ljepota čine djelom koje perolako podsjeća na važnost malih životnih radosti i bliskosti s porodicom, svakodnevnim ritualima i međugeneracijskim vezama. Istovremeno nudeći suptilno, promišljeno i emotivno iskustvo koje se izdvaja u okviru ne samo suvremene srpske već regionalno balkanske kinematografije. Podsjećajući na snagu tišine i jednostavnosti, pozivajući gledatelje na ponovno povezivanje svakodnevnim radostima i izazovima koji čine suštinu ispunjenog života, ‘Za danas toliko’ je puno više od za, danas, toliko.
Ocjena: 7.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube