Sinoć je u prepunoj maloj dvorani Vatroslav Lisinski održana premijera dramske predstave “Zagrepčanke” prema slavnom romanu Branislava Glumca iz 1974. godine. Svoje zadovoljstvo novom adaptacijom nisu krili ni sam autor romana niti glumačka diva Branka Cvitković koja je zajedno s Božidarom Oreškovićem igrala prvu “Zagrepčanku” od 1978. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu punih pet godina.
Mnogo se toga, a opet tako malo, promijenilo otkad je publika prvi puta upoznala Marijanu i Vanju, glavne (anti)junake kultne Zagrepčanke. Okolnosti u kojima su živjeli i ljubili Marijana i Vanja možda su se promijenile, no priča o strastvenoj, ali nemogućoj ljubavi, opterećenoj klasnim i statusnim razlikama, i danas je svježa i moćna.
Predstava razgolićuje ljude i razlaže nijanse društvenog života
Branislav Glumac uspio je majstorskom vještinom slaganja slova stvoriti svevremensku priču koja ne poznaje granice – stavljanjem fokusa na osobno i intimno, u maniri velikih majstora, preko pojedinačnog je progovorio o univerzalnom. Kroz priču o Marijani, neobuzdanoj djevojci iz višeg sloja, koja svoju obitelj doživljava kao licemjernu zajednicu i život traži na periferiji, u sigurnom i pouzdanom dobrom komadu stare zemlje, ova predstava brutalno razgolićuje ljude i razlaže sve nijanse društvenog života.
Novu koncepciju i adaptaciju potpisuju redatelj Dražen Krešić i dramaturg Patrik Gregurec, producenti su Lidija Ivanda i Neven Kepeski, a igraju (u alternacijama) nadareni mladi zagrebački glumci i glumice – Tea Harčević i Nikolina Prkačin, Domagoj Janković i Bernard Tomić.
Dvije godine nakon potresa, “Zagrepčanka” je i mnogo više od kazališne predstave, ona je dar i posveta obnovi grada Zagreba, a publika ju može pogledati 30 ožujka, 7. i 20. travnja u maloj dvorani Vatroslav Lisinski.
Foto: Jovica Drobnjak