Nakon kratke i teške bolesti u 80.-oj godini života u Zagrebu je preminuo cijenjeni hrvatski slikar i grafičar, samozatajni vizualac Fadil Vejzović.
Čovjek kojeg generacijski suvremenici i mlađe generacije ljubitelja njegovih grafika i slikarstva pamte po inovativnom pristupu apstrakciji nauštrb koje je u dijelu karijere svjesno zapostavljao figurativno slikarstvo, premda se regrutirao iz reda vrsnih tehničara.
Njegova se medijska prisutnost primjećivala na nekoliko pop kult teritorija, od uređivanja grafičkog dizajna magazina Start, jednog od najutjecajnijih ex Yu mjesečnika, preko samostalnih izložbi do suradnji na zajedničkoj mapi na stihove Arsena Dedića, te do činjenice kako nije robovao stereotipovima ni uskogrudnim percepcijama konzervativne okoline koja bi njegov interes za geometriju i vizure ženskog tijela mogla proglašavati kontroverznom.
Zamjetan mladenački zanos
Dapače, svoju je posljednju izložbu “Tijelo – Svijet” sazdanu od jedanaest radova slavlja monumentalnosti ženskog tijela imao tokom proljeća ove godine u studiju Josip Račić Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, otkrivajući kako je u posljednjoj fazi karijere bio pod značajnim utjecajem skulptura antičkih boginja iz grčkog i rimskog razdoblja posljednjih godina, a da je primjerice to moglo biti vrlo očito i vidljivo na slici s motivom Nike sa Samotrake, posvećene njegovoj supruzi. Osobito su mu isticali zamjetan mladenački zanos, energiju vidljivu uvođenjem nekih novih stilskih elemenata poput enformela i tašizma koji su poslužili podcrtavanju njegove podsvjesne i iracionalne, antifigurativne faze.
Izlagao je na brojnim izložbama
Vejzović je bio rođen u Sarajevu 1943., studirao je i diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Raula Goldonija, čiji je dugogodišnji suradnik. Od 1969. tokom sedamdesetih pa sve do današnjih dana djeluje samostalno i kao član grupe “Brezovica”, a od 1970. – 1975., upisuje i završava poslijediplomski studij grafike i slikarstva na Akademie der Bildende Künste u Nürnbergu. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a najveći dio radnog vijeka je radio i živio u Zagrebu gdje je njegov atelje bio mjestom okupljanja brojnih umjetnika. Dobitnik je brojnih nagrada – Posebnim priznanjem 19. zagrebačkog salona (1984.), Nagrada Hrvatskoga bijenala grafike u Splitu (1990.), Nagrada 17. zagrebačke izložbe grafike (1993.), Plaketa Lalin na I. međunarodnom salonu grafike na Rabu (2001.).
Jedan od posljednjih javnih radova je ilustrirana knjigu prema pjesmi Arsena Dedića “Kuća pored mora” koja je objavljena 2019. Od Fadila se putem medija opraštaju mnogi suvremenici cijeneći i notirajući njegovu ulogu u razvoju moderne hrvatske grafičke kulture prošlog stoljeća.