Urnebesno dobru atmosferu stvarao je Miroslav Lilić gdje god se pojavio, taman to bilo i u slušalici telefona. pričao je brzo, kvalitetno i mudro. Jednostavno, prije svega. Vijest o odlasku jamči dvije stvari – da smo ostali bez čovjeka čiji duplikat sigurno nemamo, ali i da vjera da je “s druge strane” dobra zabava i atmosfera, jer Lilić nikamo ne ide bez tih preduvjeta. Nema puno ljudi, jamčim čime god treba, da samo još jednog takvog znam, koji su neusporedivi znalci svoga posla, a istovremeno i hedonisti života. Te dvije kategorije uvjet su za životnu sreću, ali istodobno i tako rijetka kombinacija.
Napravio je važne stvari
Razlog je jednostavan – znalci kojima smo okruženi ukočeni su zarobljenici tog kapitala koji misle da, ako se opuste, njihovo znanje gubi na značaju i vrijednosti. Miroslav Lilić ostat će zapamćen kao onaj kojeg je televizija kao medij zabavljala više od ičega i onaj koji je u televizijski program utkao hedonističku notu. Bez obzira koliko tema bila ozbiljna. Samo uz velemajstore društva možemo uživati dok bismo po safržaju koji donose po svim postulatima bontona trebali plakati. To je taj hedonizam medija.
Oni koji površno znaju karijeru Miroslava Lilića uz njega će prvo vezati spoznaju da je puk obavijestio o smrti vladara bivše države, ali napravio je on puno važnije stvari za samostalnu Hrvatsku – upogonio u ratnim trenucima Program za slobodu koji je prvi breaking news program u Hrvatskoj kliznog i kriznog karaktera. Krajem kolovoza bit će mu 32 godine. Tada kao dijete svjesno da je rat, ali nesvjesno njegovih razmjera iz sigurnosti djedova okrilja pratio sam što se zbiva i bilo je “zanimljivo”, sad kao odrasli strastveni zaljubljenik u medije i onaj koji ima uvid kako je “iznutra”, potpuno svjestan koliko je zahtjevno. I zato sada – jedno veliko hvala.
Dnevnik je posta životniji
Jedna od najbitnijih karika u televizijskom lancu je odabrati termin emitiranja. Miroslav Lilić imao je talent za pogoditi pravu satnicu za određene sadržaje. Uvijek se sa smiješkom prisjećao trenutka kad je na ekrane stizala Santa Barbara. Praćenje života Eden, Cruza, C.C. -a i ostalih junaka danas je na razini kulta, a upravo je Lilić bio taj koji je odredio da će termin biti onaj prije Dnevnika. A taj mu je format uvijek bio bitan. I uvijek je hvalio RTL i njihov pristup slici i brizi za istu. Te su činjenice, nedostižne prednosti RTL-a jako svjesni i u samoj konkurenciji. A tu su i neosporno nedostižni biseri u ljudstvu.
Televizijski dnevnik za vrijeme dok ga je uređivao Miroslav Lilić postao je životniji i primamljiviji dnevnom boravku. Iz rodnog je Siverića stigao u Zagreb i ostavio mnoštvo tragova. Jedan od najbitnijih – ukoričio je jednu od najboljih definicija života -Bez reprize. Jedina knjiga koja treba biti u biblioteci self help – da ju nisu popunile one koje to zaista nisu.
Reprize volio nije, ne volim ih ni ja. U toj kategoriji sad samo grlimo uspomene.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot