Svojim radom i istraživanjem pozicije žena u društvu, Igralke su izgradile prepoznatljiv rukopis koji se ogleda u nizu predstava nastalih iz osobnih priča i kolektivnog iskustva. Nakon ‘Bakica’, predstave koja se bavi pitanjem starosti i društvene nevidljivosti, te ‘Cura’ u kojoj su progovorile o odrastanju, slobodi i pritiscima mladosti, u Ljubljani su predstavile treći dio svoje neslužbene trilogije ‘Majke’.
U razgovoru s Anom Marijom Brđanović, Vandom Velagić i Anjom Sabol osvrnuli smo se na specifičan trenutak u kojem njihovo stvaralaštvo nastaje u vremenu kad nezavisna scena funkcionira između entuzijazma i prekarnih uvjeta rada, a svaka nova predstava nosi i pitanje opstanka. Govorile su o tome što znači biti kolektiv, kako se nositi s institucionalnim barijerama i financijskim nesigurnostima, ali i kako ih upravo ta situacija tjera na inovaciju i zadržavanje umjetničke autentičnosti.
View this post on Instagram
Dotaknuli smo se i Rijeke, grada iz kojeg Igralke dolaze, i njegovog specifičnog kulturnog identiteta, grada koji zna ponuditi inspiraciju, ali i izazove. Kroz razgovor su otvorile i šire društvene teme: od položaja žena i majki u suvremenom društvu, preko pritisaka koji se nameću različitim generacijama, do pitanja zajedništva, podrške i otpora te nalaženje prostora za,probe.
Ono što se iz razgovora najviše iščitava jest strast; strast prema kazalištu kao mjestu dijaloga, kritike i igre.
Igralke svoj rad ne shvaćaju kao zasebne projekte, nego kao kontinuirani proces otkrivanja i povezivanja, u kojem svaki novi naslov nadograđuje prethodni i otvara prostor za sljedeći. Pred publikom u Ljubljani predstavile su ‘Majke’ ne samo kao završni dio trilogije, već i kao most prema budućim temama koje planiraju istraživati.
Njihova priča nije samo kazališna, nego i društvena, priča o nezavisnosti, zajedništvu i vjeri da se promjena može dogoditi na sceni, ali i izvan nje.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube