‘Ne može se lako dotaknut tišina, jer šutnja je teška i znam da te prati…štogod me poželiš samu će te stići…’ opjevava Marko Kutlić ugodnim rašpastim vokalom silno egzistancijalističke u pokušaju, emo dolove na stihove Miroslava Rusa.
Istovremeno ga kamera Tine Kadoić prati i svjedoči u kombinaciji studijskih snimaka i road trip video dnevnik momenata koji će posvjedočiti velikim duhovnim sekvencama poput viranja po ulicama, farbanja kose, njegovanja produhovljene bradice i sličnih career breaking momenata. Ili čituckanja u ležaljki Rick Rubinovih produkcijsko filozofskih magli i stavljanja crnih točaka u centar kruga.
View this post on Instagram
Taj se minimalistički manifest nažalost nije odrazio u ovaj pokušaj road trippanja na više nivoa. Pokušavajući prikazati velike dvojbe pjevača na prekretnici, jedno od boljih estradnih RH grla posljednju dekadu u potrazi za smislom i svojom (kant)autorskom ili samo pjevačkom svrhom, zapliće se u klasičnu zamku ‘velikih istina’ u formi pop pjesme.
To su oni momenti kad jedva pismeni komadi osnovnoškolske lirike pokušavaju biti predstavljeni kao vrhunaravne iskrene i poetske tvorevine te zrcaljenja emocija. Jesu, za publiku bez ikakve glazbene ili lirske edukacije stihovi autori tipa Nene Ninčevića, onog Jurčevićkinog producenta koji se ne zove Leo nego nešto slično, ali je toliko nebitan da se nekorištenje Googlea za podsjetnik postavlja kao iznad svega potrebno propuštanje.
Predstavnik svoje generacije s naznakama karizme
U školski solidnoj instrumentalnoj temi, Kutlić kao predstavnik one generacije pjevača koji za razliku od Jambrošića, Cvekova, Bošnjaka i sličnih, ima u stražnjim džepovima izlizanih traperica bar potencijal karizme i naznake iste, te se u pjesmama kad podijeli mikrofon s kantautorski pismenom Leom Deklevom začuju tragovi nečega što ne mora nužno vući na pjevačke pokušaje C Oliver Dragojević manirizama.
Do toga će doći angažmanom i suradnjom s prezimenima bitno sadržajno pismenijih, a manje pozicionrski utjecajnih autora. Ili neće. Ljubitelji estradnog kantautorstva dotle će strpljivo pričekati još koji život i filozofsko emotivni estradni road trip u kojem se kao centralni motiv provlači istočnjačka varijanta ‘oko za oko, zub za zub’ po kojem se onome tko te emotivno povrijedi isto vraća boomerang efektom. Zato krenite dalje jer bitan je put, ne putnici. 😉
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube