Znakovito je kad B strane singlova lanjskog povratničkog albuma ‘Rack’ (ujedno jednog od top 5 albuma prošle godine u kategoriji Jacka Whitea, Nicka Cavea, Shellaca i The Smilea) četvrt stoljeća autorski umirovljene i letargične chichaške noise rock beštije The Jesus Lizard, budu interesantnije, zanimljivije, referentnije i bolje od cijelih tracklistinga albuma 80% kontemporarne scene koja se služi gitarama kao baznim alatom.
Pjesma koja možda ne osvaja na prvo slušanje, ali traje i traje
Poslije jednako odličnog ‘Cost Of Living’, njegov sljednik ‘Westside’ moguće podsvjesno budi reminiscencije Leonarda Bernsteina i njegove ‘Westside Story’, ali radi to famozno podlo na najpozitivniji mogući način. The Jesus Lizard ne odstupaju od svoje ‘disharmonične’ kombinatorike akorda gitaršpilera Duanea Denisona, brutalne ritam sekcije na relaciji Sims – MacNeilly i jezivog creepanja glavnog vokalnog dadaiste Davida Yowa. On će pak povući svoje lirske skice od Lynchova ‘Lost Highwaya’ za potrebe približavanja i ilustriranja o kakvom se audio čemeru radi. No, razdvojenost instrumentata sklopljenih opet u cjelinu daje prilično pamtljiv i atipičan rezultat.
View this post on Instagram
‘Westside’, kao ni većina njihovih radova, nisu pjesme koje ne osvajaju ni na na prvo ni na peto slušanje. Ali kad konačno polože svoje hrapave dlanove na vas, traju do razine glazbenih akademija. I pravi oporavak od onog što vam se servira pod rock and rollom s balkanske strane mučenja i zvučenja.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube