Srijeda, 5 ožujka, 2025

OSCAR 2025. RECAP: Srebro zlatnog filmskog sjaja – Trijumf Nebojše Slijepčevića i bez Oscara

Svima drugima koji nisu statističari i razumiju malo dalje od medijskih naslova, znaju da je već nakon samo, ali samo Zlatne Palme, uspjeh Nebojše Slijepčevića najveći filmski kick povijesti domaćeg filma

Par sati prije dodjele Oscara, Nebojša Slijepčević je napisao: ‘Za nekoliko sati znat će se konačno da li smo dobili tog Oscara. Krivo je reći ‘jesmo li smo ga osvojili’, jer filmske nagrade se ne osvajaju. Film nije sport, mi ne skačemo dalje od drugih, ne pogađamo više puta koš od drugih, ne udaramo se šakama… Nijedna nagrada ne može povećati emotivno iskustvo koje vam neki film pruža, niti ne umanjuje snagu filmova koji tu nagradu ne dobiju. Zato, što god bilo, samo opušteno i uživajte noćas!’.



Eto. To je veće od svih Oscara i kipića skupa. Riječi razumijevanja pristojnog, staloženog i mirnog čovjeka s obje noge na zemlji. Neimpresioniranog nebitnim. Svjesnog momenta i prilike. Nikako defetizam i pristajanja na posustajanje u zadnjem lapu.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Greensmith Artists (@greensmithartists)

A onda slijedi filmsko srebro zlatnog sjaja. Pa uzdah razočarenja nepismenih i površnih. Rastuženih kužera i razočaranih ‘neuspjehom’ jer kako sad, takvi favoriti osvojili sve nagrade (europski, francuski, canneski ‘Oscar’ i još stotine malih Oscara), a ‘nismo’ osvojili glavnog, onog svjetskog, jednog i jedinog Oscara. Kako takav favorit koji je po svim nacionalnim medijima i kužerima ‘realno’ morao i trebao i ‘znali smo da je najbolji’… i i i i…kako nije osvojio Oscara.

Zaslužio je dva dana dočeka na Trgu 

Prvo, nismo mi, on je, Nebojša Slijepčević i njegov tim. Niste ni ti, ni mi, ni vi. On je. Sa svojim timom ljudi. Tako da zajebite ponos i svojatanja tuđeg uspjeha. Nema tu mjesta ponosu – ima znanju, sjajnom filmu i još sjajnijem lobiranju. Koje ipak nije bilo dovoljno sjajno za iskopat Oscara.

Drugo, Oscar je referentan kao i Porin i Dora i Grammy i Zlatna Arena (Pula film festival). Ne dodjeljuje se najboljima, nego najbolje komuniciranima površnim glasačima Akademije i statističkoj masi ‘kužera’. Referentan tek površnima koje nit’ zanima film, nit’ zanima kvaliteta. Ono što ih zanima su komentari tko je što nosio na crvenom tepihu. Jel ‘Guči’, ‘Đivenči’, ‘Dijour’ ili ‘Prada’. E, takvim je filmofilima ovo srebro filmskog zlatnog sjaja doista razočarenje. Srećom pa ne gledaš HTV prijenos Oscara, nit se pitaš koje su reference ljudi mimo erudita Boška Picule, pričati o filmu i modi, mimo naravno praćenja materije.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Greensmith Artists (@greensmithartists)

A pogotovo kad znate da je dobitnik Oscara u kategoriji kratkometražnog filma ‘I’m Not A Robot’ red veličine diplomske vježbe studenata režije ili produkcije na Vernu. Svima drugima koji nisu statističari i razumiju malo dalje od medijskih naslova, znaju da je već nakon samo, ali samo Zlatne Palme, uspjeh Nebojše Slijepčevića najveći filmski kick povijesti domaćeg filma.

I treće, za to je samo zaslužio dva dana dočeka na Trgu s glazbom koja ne bi bila Thompson. Tko treba razumijeti razumio je, tko nije, bit će na Hipodromu ovog ljeta.

Stoga, čestitke autoru i ekipi filma mimo Goge Bogdana i ostatka casta, genijalnom montažeru Tomislavu Stojanoviću kojeg malo tko spominje, a odradio je sjajan posao, etc etc. I požurit s dugim metrom i ekranizacijom hit romana ‘Črna mati zemla’ Kristiana Novaka – to će bit kino i filmski megahit i razvalit će ne samo kina.

A dotad još osvrt na dodijeljene nagrade

Oscari već dugi niz godina robuju statističkim metodama i procjenama nezainteresirane kritične mase profesionalaca koji glasaju ne po savjesti i kvaliteti odgledanih filmova, već po kriterijima glasača Porina. Priajteljima, poznatima, medijski najpraćenijima, lobiranima i generalno filmovima o kojima se više piše ili vode PR ratovi nego ih se gleda.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Academy (@theacademy)

Tako ove godine, neizvjesnije od prijašnjih, nekoliko je u najbolju ruku solidnih filmova kandidiralo tituli najboljeg filma. Kako smo već detaljno pisali o predviđanjima i procjenama dobitnika, najveći dio istih se pokazao točnim. Krimi mjuzikl Emilia Perez se od najvećeg favorita prometnuo u najvećeg gubitnika, epski trajanjem Brutalist također, pretjerano forsirana Demi Moore jednako u roli najveće kladioničarske favoritkinje gubi od Mikey Belinda Bedeković Madion (Anora), dok je Dina 2 dobila očekivane tehničke nagrade, a Zoe Saldana nije dug dužila negativnom PR-u ‘Emilie Perez’. Dylanova biografija također je u redu najvećih gubitnika bez bitnih nagrada, a ni papinska ‘Konklava’ spominjana kao potencijalni favorit iz sjene nije opravdala komunikaciju kladionica.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Al Afkar Magazine (@alafkarmagazine)

No, u ponudi konkuriranih TOP 10 filmova krimi komedija ‘Anora’ je opravdala favorizirani status osvajanjem 5 nagrada uključujući najbolji film, scenarij, montaža i režija (Sean Baker – 4 Oscara istom autoru). Premda je brazilski ‘I’m Still Here’ zadovoljavao sve uvjete poremetiti favoritima planove. Kad bi se glasalo po kvaliteti, a ne mimofilmskim kategorijama.

Mimo glavnih komuniciranih kategorija iznenađenje je Oscar za najbolji dugometražni crtić koji pored favoriziranog pixarovsko disneyevskog sjajnog ‘Divljeg robota’ osvaja atipični latvijski postapokaliptični crtić  ‘Poplava’ (Flow), te očekivano nagrađivanje brazilskog ‘Im Still Here’ u kategoriji najboljeg dugometražnog filma na nengleskom jeziku.

Popis svih dobitnika:

Najbolji film: Anora

Najbolja glavna glumica: Mikey Madison (Anora)

Najbolja režija: Sean Baker (Anora)

Najbolji glavni glumac: Adrien Brody (The Brutalist)

Najbolji sporedni glumac: Kieran Culkin (A Real Pain)

Najbolja sporedna glumica: Zoe Saldaña (Emilia Pérez)

Najbolji originalni scenarij: Sean Baker (Anora)

Najbolji adaptirani scenarij: Peter Straughan (Conclave)

Najbolja montaža: Sean Baker (Anora)

Najbolja kinematografija: Lol Crawley (The Brutalist)

Najbolja scenografija: Wicked

Najbolja kostimografija: Paul Tazewell (Wicked)

Najbolji zvuk: Dune: Part Two

Najbolji vizualni efekti: Dune: Part Two

Najbolja šminka i frizura: The Substance

Animacija i međunarodni film

Najbolji animirani film: Flow

Najbolji međunarodni film: I’m Still Here (Brazil)

Najbolja originalna glazba: Daniel Blumberg (The Brutalist)

Najbolja originalna pjesma: El Mal (Emilia Pérez)

Najbolji dokumentarni film: No Other Land

Najbolji kratki dokumentarni film: The Only Girl in the Orchestra

Najbolji kratki igrani film: I’m Not a Robot

Najbolji kratki animirani film: In the Shadow of the Cypress

Predviđeni postotak ostvarivosti nagrada je ove godine bio 100%, pa čestitke kladioničarima koji čitaju Mixer i slušaju naša predviđanja. Slijedeće godine hrvatska u kategoriji najboljeg animiranog filma imat će novo djelo Dalibora Barića ‘Svi operateri su trenutno zauzeti’, no otom na vrijeme.

Nslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime