Šansona kao evergreen hrvatske estrade pripadala je zlatnim periodima 60-ih, 70-ih i do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, kao vrijeme pisanja pjesama ogromnog aranžerskog, melodijskog i harmonijskog znanja ispred vrsnih vokalnih interpretacija, u dobrom je segmentu tretmanima new agea pogubljeno.
Tragovi vremena koji su pisali i kad su pisali pjesme tog tipa, ostali su rijetkim momentima kad se pričalo s dostojanstvom o dostojanstvu.
Nedavno preminula Gabi je u Arsenovom stihu i melodiji Đorđa Novkovića našla glas koji je milovao riječi davanja nade. Iako u poznim godinama, u vrijeme pozicioniranja ispred mikrofona, njena je pjesma i interpretacija bila i ostala jedinstvenim podsjetnikom i kajdankom za generacije željne kvalitete. To kako gđa Novak vokalno postira i kakva je njena dikcija, razumiju slušatelji uživatelji izvedbe Zvonka Bogdana. Ta vrsta niveliranja i preciznosti jedinstvena je pojava, a kada joj instrumentalno pridodate filharmonijski orkestar, čarolija njena glasa pjesmi daje novu dimenziju.
Ocjena: 9/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube