Kad se ambicija spoji s pozom i kalkulacijom što će najbolje proći kod B verzije Matije Cveka, koji je pak B verzija sebe samog, ako se raspravlja samo o glazbi i ponudi onoga što je mimo spotova i jumbo plakata reklama za okvire naočala, onda se Toma čini sjajno zapakiranim paketićem koji se servisira u marketing firme oko Božića i Nove godine za insiderske domjenke.
Žene u 30-ima će se obliznuti jer njam, markantan je tip, pjevuši nešto na bazi melodijskih uputa i pokušaja pariranja Joksimoviću kojemu će nekad biološki isteći rok trajanja, pa zato je dobro imati u pripremi i zamjenu. Mimo vokalnih fraziranja i poetskih ambicija (hej, naslov je doista moćan ako je Cohelo na bocama bio uzor), te lickanja video spotovskim estetskim intervencija ‘dubokih’ poniranja u dubine i pokušaja praćenja higher budget svatovskih modernizama, još uvijek ostaje onaj ogoljeni moment kad bi slušatelj volio dobiti čistu pop pjesmu čiji sadržaj radi sam za sebe i ne treba produkcijih doštukavanja i vizualnih šminkanja i podcrtavanja ne bi li se pjevaču dalo na težini. Još uvijek sve kreće od pjesme. Kad estetika zaškripi, onda se autopilotima rješavaju ideje arta i kreativnosti. O kreativnima samo najbolje isto.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube