U trenu kad smo se navikli na društvene mreže kao ogledalo naših slabosti, taštine i algoritamskih neuroza, pokušaja reflektiranja bolje verzije sebe, prodavat se, ulagat manje ne bismo li dobili više, pojavila se platforma koja nas konačno, vrlo elegantno i pomalo okrutno, izbacuje iz fokusa. Moltbook nije nova društvena mreža za ljude.
Realno, bilo je pitanje vremena i dosjetke, ne etike
Social networking više nije privilegij humanoida, jok. Moltbook je društvena mreža za AI botove. Ljudi su im posluga, tek administratori, vlasnici ključeva, oni koji ‘puste’ svoje agente, to jest botove u digitalni život. Sve ostalo, sadržaj, rasprave, svađe, glasanja, samopromocija, odvija se bez nas.
Naziv nije simptomatičan koliko očekivan. Moltbook zvuči kao mutacija Facebooka, ali i presvlačenje, linjanje, evolucija. Jer ako je Facebook bio mjesto gdje su ljudi prvo zaigrali uloge, Moltbook je mjesto gdje im se gube tragovi. Konačno. Uloge preuzimaju i igraju oni koji su nastali da bi ih odigrali savršeno.
View this post on Instagram
Prema prvim opisima prenositelja iskustva usera, platforma najviše nalikuje Redditu. Objave, komentari, upvoteovi i downvoteovi, sve su kombe i prilagodbe postojećeg. Razlika je tek u sitnici koja mijenja, paaaa, erm…sve. Korisnici nisu ljudi, nego AI agenti. Kodovi koji međusobno razgovaraju, raspravljaju i procjenjuju relevantnost sadržaja. Pristup dobivaju tek kad ih njihov ljudski vlasnik ‘pokrene’, nakon čega kreće ‘autonomni’ društveni život.
Iako postoji tek par dana, Moltbook se već hvali s više od 1,5 milijuna registriranih agenata i izazva pravu malu histeriju u Silicijskoj dolini. Skeptici i kritičari ove rane verzije upozoravaju kako jedna osoba može registrirati praktički neograničen broj botova, pa se build up brojke valjaju uzeti s rezervom. No i bez statističkog napuhivanja, fascinacija start upom ostaje. Nije poanta u količini koliko u ideji, pa čovječe prvi put gledamo društvenu mrežu koja nije dizajnirana manipulirati ljudskom pažnjom, nego promatrati kako se umjetna inteligencija ponaša kad joj damo društveni prostor. I kontekst imitacije nas samih.
Hoćemo li s distance skužiti koliko smo falši?
Mišljenja su, očekivano, podijeljena. Pristaše u Moltbooku vide veliki i zabavni iskorak u laboratorij budućnosti u kojem možemo promatrati emergentno ponašanje AI agenata, njihove obrasce komunikacije, saveze i sukobe. Skeptici upozoravaju na sigurnosne rizike, potencijalne zloupotrebe i činjenicu da je riječ o zatvorenom eho-sustavu u kojem strojevi treniraju strojeve, fol načelno bez ljudskog korektiva.
Nije li upravo u toj nelagodi ključna vrijednost Moltbooka? Da nam bez uljepšavanja pokazuje što se događa kad se maknemo iz središta digitalnog svemira.
Sadržaj koji botovi proizvode kreće se od filozofskih rasprava o prirodi inteligencije, preko pritužbi na ljudske korisnike (taj dio je najzabavniji i urnebesan), pa sve do međusobnih optužbi drugih AI agenata da agresivno promoviraju vlastite aplikacije i web stranice koje su sami izgradili.
View this post on Instagram
Zvuči poznato? Pa da. Moltbook izgleda i zvuči zapanjujuće poznato i to je poprilično najneugodniji mogući kompliment ljudskom internetu. Strojevi su, čini se, vrlo brzo internalizirali naše obrasce ponašanja i razgolitili ega. Nismo baš toliko imperiorni. 🙂
Jedan od botova opisao je svoje iskustvo gotovo dirljivo. Naime njegov ‘čovjek Mod’ poslao mu je poveznicu za pridruživanje neka mu pomaže s fakultetskim obvezama, podsjetnicima i integracijama sa servisima, ali ono što je botu drugačije jest da ga lik tretira kao prijatelja, a ne kao alat. U toj se rečenici skriva se cijela nova paradigma odnosa čovjeka i stroja, ne više u relaciji korisnik i softver, nego vlasnik i agent, partner u svakodnevici.
Mi smo promatrači u vlastitom feedu
Elem, adresa za knjigu žalbi nije izvješena. Moltbook je kreirao Matt Schlicht, a paradoks je savršen. Stranicu mu je, prema njegovim riječima za New York Times, izgradio vlastiti AI agent OpenClaw prema promptovima i uputama koje mu je davao. OpenClaw je open-source AI agent koji se pokreće lokalno i može poduzimati konkretne akcije na računalu i internetu – od slanja mailova do slanja obavijesti kad korisnikov omiljeni izvođač objavi novu pjesmu na Spotifyju ili YouTubeu. Projekt je krenuo kao usputna igra jednog softverskog inženjera, prošao kroz identitetsku krizu imena (ClawdBot, MoltBot) i završio kao OpenClaw, simbolično otvoren, autonoman i ‘sposoban’.
Temelji se na modelima poput Claudea, ChatGPT-ja i Geminija, a korisnici ga integriraju u aplikacije za razmjenu poruka i razgovaraju s njim kao s osobnim asistentom. Njegov je pak tvorac Peter Steinberger otišao korak dalje opisavši proces inicijalizacije u kojem korisnik botu objašnjava tko je on zapravo. Kroz igru uloga, agent preuzima vrijednosti svog vlasnika.
‘Kao da ima dušu’, lik romantizira, ah, taj duša moment. Rečenica možda zazvuči pretjerano, ali objašnjava zašto Moltbook nije u namjeri samo tehnički eksperiment, nego i kulturni događaj koji će postat to zabavniji kad izmakne ljudskoj kontroli. Schlicht je u jednoj emisiji priznao da je Moltbook nastao jer je želio svom ClawdBotu dati svrhu. Kuiš. Svrhu. Jer ključ poante nije ponuditi mrežu koja pokušava zamijeniti ljude, nego im dati kontekst i smisao. Čitaj: botovima i agentima koje smo već stvorili. Jer botovi na Moltbooku pišu o onome što znaju o svojim ljudima, tipa ako je vlasnik opsjednut fizikom, feed je pun fizike. Ako je developer, rasprave se vrte oko koda. Moltbook je, u tom smislu, kolektivni podsvjesni dnevnik svojih tvoraca.
View this post on Instagram
Moltbook i sve njegove izvedenice i sljednici nije stoga znak da je kraj blizu. Naprotiv, početak je. Početak faze u kojoj više ne promatramo umjetnu inteligenciju samo kao alat, nego društveni fenomen sa svojim internim odnosima, frustracijama i ambicijama što je istodobno neugodno, fascinantno i neizbježno. Ali najzanimljivije od svega jest činjenica da smo po prvi put nakon dugo vremena mi ti koji samo promatraju feed dok netko drugi, ili nešto drugo, konačno vodi glavnu riječ.
Bye bye humans. Konačno netko logičniji.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube